Boje sudbine

Crna je bila noć kada sam te zavolio.
Tih su dana bijeli snjegovi
skupljali tragove nepoznatih lica.
A onda si došla vlakom
u moj bijeli grad.
Hodala si puna čežnje,
omotana ljubičastim šalom
sa bijelom ružom u ruci,

a ja sam te čekao
u glazbenom paviljonu
na zelenom Zrinjevcu,

sa crvenom ružom među promrzlim prstima,
gdje zajedno smo budni sanjali, sjećaš li se?
I cvijet u tvojoj kosi je bio bijeli
dok sam ti oblačio srebrni prsten,
te večeri u bijeloj vjenčanoj haljini,
u zlatnoj svijetlosti svijeća.
Plave su bile besane noći tada,
i one dvije neiskorištene svijeće.
Još ih čuvam ljubavi moja.
Žuta boja je samo tvoja, jer
zovem te suncem mojim
svakim danom,
još od crne noći kad sam te zavolio.
Ako se pitaš sada,
koje je boje naša ljubav mlada,
ja ću kao pjesnik reći;

liči na boju zauvijek sa mirisom kiše,
i ima je
sve više
i više…   
 

6 komentara za "Boje sudbine"

  1. Iluzija
    08/12/2012 at 10:23 pm Permalink

    uvijek lijepo, prekrasne boje.. ljubav je duga, pozdrav 🙂

  2. Marija
    08/12/2012 at 11:03 pm Permalink

    Upravo sam danas napisala pjesmu o crnoj noći i bijelom snijegu, ali je nisam stavila jer nikad ne stavljam dvije u isti dan. ali tvoja je tako poletna, romantična i živa. Veliki pozdrav Kristiane 🙂

  3. marissa
    09/12/2012 at 6:47 am Permalink

    Romantično, ljubavlju obojano,
    pozdrav Kristiane!

  4. sumiko
    09/12/2012 at 8:06 am Permalink

    a ću kao pjesnik reći;
    liči na boju zauvijek sa mirisom kiše,
    i ima je
    sve više
    i više…

    pozdrav

  5. ENEDIEL
    09/12/2012 at 10:25 am Permalink

    jako lijepo. zadnja pogotovo ppzdrav

  6. Magic street
    10/12/2012 at 9:27 am Permalink

    …kada sam te zavolio.
    omotana ljubičastim šalom
    sa bijelom ružom u ruci,
    odlična pjesma!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.