Bol

Pred jutro smo klonuli.

Mirasova crna sjajna dlaka orosila se znojem.

Rijeka Klia je tekla mirno. Dan je osvajao. Klonuh na pijesak.

Zarila sam dlanove u njegovu zrnastu materiju

 i žestoko prešla preko lica želeći osjetiti bol, snažnu tjelesnu bol koja će nadjačati onu koja je razdirala utrobu .

Nokti su zarezali kožu. Krv se miješala sa suzama.

Nisam plakala. Nije se čuo jecaj.

 Samo su nerazumne suze stizale jedna drugu.

Urlik upućen nebu nije bio moj. Izlazio je iz moga grla

čula sam ga visokog, neljudskog, hripavog, ali nije bio moj.

Veliki dio krika ostao je u meni.

Imala sam oca. I majku sam imala.

Onda je vatra odnijela moj život.

2 komentara za "Bol"

  1. Jim Corbet
    31/01/2013 at 12:42 pm Permalink

    Ako se ne varam, čini se da ti prićaš priču, lijepo je i ovo, malo me zbunjuje dio koji se odnosu na suze i jecaje ali sve u svemu lijepo, pozdrav Tara !

  2. Marija
    Marija
    31/01/2013 at 1:07 pm Permalink

    Priča se nastavlja. 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.