Bol je povratio što je bol,
unutar kaplje nježne kiše
i isušila nebo kao sol,
ružičastog rumenila ispratiše.
Ubijena nada sada leži,
mrtva na ulici u gnjileži.
Omča od fene visi kao igla,
iz njezinog blijedog,
malog grla.
Zajebava mi srce asfiksija,
dok nebo ne iskrvari
u posljednjoj omari,
sva svoja skrivena crnila.
Moj sat zauvijek zvoni,
od ure zgrčene šeste.
Vrijeme je proricanja…
I tako, unutar oka mistike,
gledam znakove snova.
Vizija onoga što će biti,
ako se ne vratim iz vrtloga
iskopanih svih tunela
samo mržnje kod ljudi;
„Moji se mjeseci pretvaraju u hrđu
i ne uspijevaju zasjati
vrišteće vrapce na orahu
sutrašnje prisebnosti…
Izmučen, unutar zamračenog bijesa,
progutala me praznina.
I zarobljen od mog poroka,
unutar spirale prema dolje
prolazim bez volje
da me beskraj konzumira. „
Let je zakasnio prijatelju.
Iskušenje čeka moj Učitelju,
u pustoši ove zajebancije
što se životom zove.
Svjedok sam smrtonosnog ubojice.
Bijeli je prah što zapadno puše,
noseći legije sljedbenika
i sablasna ukazanja,
koja zovu moje ime…
Okrećem se i vidim…
Da smo pala žrtva,
bol bez bola,
i ja…
25/07/2022 at 3:19 pm Permalink
“Izmučen, unutar zamračenog bijesa,
progutala me praznina.
I zarobljen od mog poroka,
unutar spirale prema dolje
prolazim bez volje
da me beskraj konzumira. „
Jesu li ovo stihovi predaje? Ti svojim stihovima privučeš čitatelja u taj vrtlog poput magneta. Pozdrav susjed
26/07/2022 at 7:44 am Permalink
Mislim da sam odustao onog trenutka kad sam prve misli zapisao, jako davno…
Bilo je to u 8.raz. i tada sam u svoj mali rokovnik zapisao;
” Ništa ljepše od smrti ni ružnije od života,
kad moraš da živiš kraj toliko idiota.”
Jbg…😔
No, u svom vremenu sam spoznao iznimne duše, poput tvoje, tako da unatoč mojim mislima i razmišljanjima, uvijek ću reći Život je lijep kad mu dozvoliš da ti pokaže i tu svoju lijepu stranu.
Lp Suzana…
Pamtim onaj trenutak kad je Marija rekla da si ti iz Slatine i još kad si rekla da smo susjedi preko brda, a ovdje te upoznao…😅
Svemiru se često nasmijem zbog takvih stvari, a nakupilo se za života tih spoznaja…
Lp
26/07/2022 at 8:15 am Permalink
Haha, sretali smo se svakodevno u gradu, ali eto, poezija nas je na.kraju spojila. POZDRAV, SUSJED🏖