LjETO
BORNA KEKIĆ
Ljeto je u gradu,
zove me hladovina….
Sjedim ispod jabuke u vrtu,
jabuke koja budi sjećanja,
sjećanja koja griju poput zrake sunca
milujuci me nježno poput prstiju moje bake dok sam tonuo u san.
Moja baka i njena jabuka….
Jabuka koja je obilje plodova podarila
one jeseni kada sam rođen.
Ispreplićem toplinu sjećanja
sa toplinom ljeta
u hladovini jabuke moje bake….
Ljeto je u gradu,
Ljeto je u vrtu,
toplina i spokoj u mojoj duši….
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
17/07/2019 at 11:45 am Permalink
Jijepo je u sebi nositti sjećanje na jabuku svoje bake. Traje cijelog života:)
18/07/2019 at 8:47 pm Permalink
Lijepa pjesma o ljetu za pamćenje. Interesantno kako nam ostane djetinjstvo u pamćenju i treba nam neki miris, zraka sunca ili izmjena godišnjih doba, pa da nam prizove dragu nam osobu.
Lp!:)
21/07/2019 at 1:02 am Permalink
noć