Brdo od šećera

Moje zadnje sjećanje (iako će svatko reći da je prvo, ja se ne slažem s tim) dopire do najsretnijeg trenutka kada me donose do prozora i ugledam ogromnu količinu šećera posvuda.
Sjajni bijeli šećer. Uokolo. Posvuda! Posvuda!
– Ko’ko puno ‘ćećera’! – Uzviknula sam od zadovoljstva.
– Daj joj malo tog šećera da proba – rekla je mama. – Donesi je van – rekao je tata.

I donijeli me. Ovoga puta u dvorište. I. Prinijeli punu šaku šećera koji se bljutavo hladno otopio u mojim otvorenim ustima.
Kakvo hladno iznenađenje! Kroz suze sam ugledala skvrčenog magarca u kutu kraj staroga plota i shvatila da su magarci najtužnija bića na svijetu.
Poslije su mi objasnili da je to bio snijeg i da pada s neba, a mi nikakvoga magarca u dvorištu nemamo. To su samo stare daske pod snijegom.
Od onog trenutka mrzim snijeg. Do dana današnjega. Amen.

Predzadnje sjećanje.
Vozile su me moje sestrice kao neželjeni teret u kolicima. One bi jurile “Olimpijom”, ali moraju čuvati to derište, pa su jurile s kolicima niz ulicu.
I puštale da jure sama.
Kolica su jurila. Skakala. Jurila. Tresla me. I. Istresla.
Udarila sam u dreku.
Dok su mi govorile da ništa ne kažem mami ni tati i da će mi se svašta dogoditi ako budem rekla, kroz suze sam opet ugledala zgrčenog sivog magarca kod zida čika Matine kuće.
Bilo je hladno. I bila sam tužna zbog magarca što spava na snijegu.
Gurale su me da prestanem cmizdriti. A ja sam samo pokazala rukom na zid i rekla da plačem zbog magarca.
– Kakvog magarca, mala?! Jesi ti normalna?! Nema tamo nikakvoga magarca!

I nedavno su me strpljivo uvjeravali da se ja svega toga ne mogu sjećati, bila sam suviše mala, tek dvije godine, da su mi to oni pričali, pa se zato sada sjećam. I još svašta! I svašta.
Nisu uspjeli.

Prva razočarenja se nikada ne zaboravljaju.
Tada je krenula moja budućnost, sadašnjost i povijest.

Tada sam se rodila.
Svaki čovjek ima još neka rođenja po početnom.

 

_____________________________________________________
Isječak iz romana, Slavica Turinski-Lazić “Mutni koraci u svjetlo dana”

 

 

10 komentara za "Brdo od šećera"

  1. Mario
    11/05/2013 at 8:38 am Permalink

    S obzirom da radim u tvornici šećera i proizvodnji alkohola, te svakodnevno gledam pravo brdo šećera (što malo tko može i ima priliku), na tisuće tona u rifuzi, svidjela mi se jako ova priča – napose početak – ali i kompletnoj tvojoj priči dajem samo komplimente 🙂

  2. Marija
    11/05/2013 at 8:40 am Permalink

    Zanimljivo ispričano. I meni kažu da se ne mogu sjećati; brat je pustio saonice i skoro završih u Dravi. Uvijek sam mislila da dolazimo sa sjećanjem na ovaj svijet, a onda nove slike smjenjuju stare i stvara se novo pamćenje. Zaboravljamo staro iz nekog drugog postojanja. Veliki pozdrav Consequence 🙂

  3. boba grljusic
    11/05/2013 at 11:08 am Permalink

    jednostavno lijepo ,uspjela si da nas svakog ponaosob vratiš u nazad i s brdom šećera osvježiš i oživiš neke lijepe uspomene na snijeg
    pozdrav

  4. Aljoša
    11/05/2013 at 12:16 pm Permalink

    Brdo šećera na vrhu jezika dok se čita.
    Ne bi ništa secirao i topio šećer, samo ću reći da se apsolutno slažem u onom u ponovnim rođenjima, mislim da su to trenuci prosvijetljenja kad preko noći dozrijemo u nove i bolje osobe.

    Pozdrav Veliki 🙂

  5. tulipan
    11/05/2013 at 1:15 pm Permalink

    Sjećamo se što moramo a ponekad i ono što želimo.

    Sunčani pozdrav Consequence!

  6. stefi
    11/05/2013 at 6:50 pm Permalink

    Jako mi se dopala priča ,s obzirom da sam radila sa djecom naslušala sam se mnogih interesantnih priča.Pozdrav.

  7. Marko Grubesic
    11/05/2013 at 8:35 pm Permalink

    Često vidimo svijet sasvim drugim očima. I svi se jednom rodimo.
    Lijep pozdrav!

  8. Consequence
    12/05/2013 at 12:25 pm Permalink

    Mario, kod tebe brdo šećera i more alkohola 😀 – ‘Život je lijep.’
    Hvala na komplimentima!

    Marija, onda znaš kako je to kada ‘ispadneš magarac’, ti skoro u Dravu, ja, bome, na cestu! Hvala na komentaru.

    Boba, drago mi je da sam izazvala lijepa sjećanja. Hvala na javljanju.

    Aljoša, šećer na vrhu jezika. 🙂 Ono o ponovnim rođenjima, da! To su neki bitni prevrati u nama. Hvala na riječima.

    Tulipan, hvala na opasci. Pješčana su ta naša sjećanja…

    Štefi, hvala, divno je s djecom, toliko toga zanimljivog… Drago mi je da ti se moja priča dopala.

    Marko, svatko vidi svijet svojim očima. O rođenjima, sam mislila nekako u smjeru onoga što je rekao Aljoša. Hvala ti na riječima.

    Lijepi pozdravi svima! 🙂

  9. Jim Corbet
    12/05/2013 at 9:58 pm Permalink

    zanimljiva sjećanja i pojava magarca koja simbolično odražava trenutno stanje, lijepo i zanimljivo napisano, pozdrav Consequence!

  10. Consequence
    13/05/2013 at 5:10 pm Permalink

    Hvala, Jime! Drago mi je. 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.