Brod bez jedra

misao ponire
u dubinu
k’o bačeno sidro
vuče me u tišinu
uteg tvog srca
riječ  teška olovna
tone i grca
u  okovima  šutnje
što guše i kidaju
vezove duše… 

nebo zatvorilo je vrata
jedra u pijesak ukopana
mirna luka samo je sanja
potonulog  jedrenjaka
zatočenog u snu morskog žala –
zadnji put pozdravljam kapetana
plovit ću dalje  kad uhvatim zraka…

Tatjana Tadić 2017

8 komentara za "Brod bez jedra"

  1. marissa
    26/01/2017 at 9:57 pm Permalink

    Osjećam težinu, a osjećam i lijepu vrijednu pjesmu.
    Veliki pozdrav Tatyana 🙂

  2. Tatyana
    26/01/2017 at 10:14 pm Permalink

    Grlim te draga Marissa 🙂 Griju tople riječi iz iskrenog srca 🙂

  3. mirko1
    26/01/2017 at 11:15 pm Permalink

    Sjajno!!!

  4. Marija
    26/01/2017 at 11:18 pm Permalink

    Odlična je pjesma u kojoj se sudbina uplela u konope pa jedriti ne da. Težina pritišće dušu, ali lutalice, mornari znaju da “navigare necesse est” pa makar i bez kapetana. Pjesma koja se mora osjetiti:)

  5. nevenka
    27/01/2017 at 8:10 am Permalink

    Izvrsna, plovi se dalje, to je bitno
    pozz

  6. Mihaela
    27/01/2017 at 12:37 pm Permalink

    Mali predah i ide se dalje. Pjesma sjajno napisana s univerzalnom porukom!

  7. Murtulica
    27/01/2017 at 8:36 pm Permalink

    Važno je moći krenuti dalje, odlična pjesma!
    Topli pozdrav draga Tatyana:)

  8. Tatyana
    27/01/2017 at 10:06 pm Permalink

    Marissa, Mirko, Marija, Nevenka, Mihaela Murtulice, dragi Očarani hvala vam što ste svojim komentarima podigli jedra za nove plovidbe i nova stvaranja. Tople pozdrave vam šaljem 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.