Kada se vrisak očaja
prolomi dolinom mojih nadanja
i kada shvatim
da stigli smo do kraja
svih početaka
polomit ću sva kormila
i pustiti da me Agulhaška struja
naplavi na žalove
južnoafričkih obala.
I tu ću, ispod limunovih grana,
sjećati se samo
onih naših sretnih dana.
25/05/2012 at 10:21 am Permalink
Polomiti kormila i prepustiti se struji. Postati naplavina. Ponekad se tako osjećamo. Ipak, ti se ne odričeš mirisa limuna i sretnih uspomena. Dišeš. Živiš. To je taj tvoj optimizam, životna snaga koja se zna othrvati nevoljama. Veliki pozdrav Marko 🙂 🙂
25/05/2012 at 10:40 am Permalink
Krećeš dalje sa puno snage.
Emotivna, lijepa,snažna pjesma.
Pozdrav!
25/05/2012 at 1:01 pm Permalink
I tu ću ispod limunovih grana
sjećati se samo
onih naših sretnih dana
kraj mi je poseban
puno pozdrava MG
SFD
25/05/2012 at 6:08 pm Permalink
Pazi da ne završiš kod nekakvih kanibala 🙂
ha ha šala mala Marko, sviđa mi se pjesma, limunove grane posebno, pozdrav i 🙂
25/05/2012 at 8:57 pm Permalink
Jedno veliko HVALA!
Laku noc!
26/05/2012 at 11:58 am Permalink
Dobrovoljni brodolomac ispod limunovih grana u juznoj Africi, ostrvo je bolje, nema civilizacije, samo more i snovi 🙂
lepo Marko 🙂
26/05/2012 at 9:07 pm Permalink
Hvala Dragice.
Lijep pozdrav!