Budi moj svjetionik

Ostao sam sasvim sam na pučini mora,
veliki valovi i hladnoća, od samoće gora.

Molio sam sve Titanike da me ne zovu sebi,
posjetiti takve dubine još uvijek trebao ne bi’.

Ja znao sam da ćeš doći, doći i biti lice
sad već stojim i pjevam…dok hodam niz ulice…

Budi moj svjetionik na gustoj pučini mora,
budi svijeća il zvijezda, budi moja zora…

*
Budi moj svjetionik, ruka na putu do kuće,
ja više ne znam šta je hladno, ne znam šta je vruće.

Ostao sam sasvim sam, domaćin oblacima kiše,
svaka kap koja padne kaže, daj ne diši više.

Molio sam sve gromove da ne tuku još jače,
stajao sam kao ružno pače što stoji i plače…

Ja znao sam da ćeš doći, doći i biti pogled,
biti tiha vatra koja otapa ovaj težak led.

I pjevam…

Budi moj svjetionik pod oblacima tame,
glupe kapi kiše sada neka padaju same…
Budi moj svjetionik, budi krijesnica u noći,
ja više ne znam i nemam, nemam kuda poći…

4 komentara za "Budi moj svjetionik"

  1. Marija
    04/08/2012 at 8:01 am Permalink

    Već sam jučer pročitala pjesmu i nisam ju htjela komentirati, kvariti analizom.Distih, parna rima. Ono što me je osvojilo istog trena je melodija pjesme koja je puna simbolike. Snažno se osjeća čežnja čovjeka kojem treba svjetlo ljubavi, koji osjeća da bi se ta ljubav mogla ostvariti, u kojem se komešaju osjećaji samoće i nade, u kojem se polako otapa led koji je okovao dušu i koji će opet disati punim plućima.
    I na kraju, nije važno obraća li se pjesnik svojoj voljenoj ili nečemu što ga ispunjava, važno je da iz tame, iz hladnoće, iz kiše niče želja za životom, za ispunjenjem. Veeeliki pozdrav Nigel 🙂

  2. Kristian Svalina
    04/08/2012 at 11:37 am Permalink

    Potreba ljubavi je i savršenstvo i križ.
    Jako lijepa pjesma Nigel..
    LP

  3. marissa
    04/08/2012 at 11:46 am Permalink

    Lijepo pjevaš Nigel!
    Pozdrav!

  4. Jim Corbet
    04/08/2012 at 11:14 pm Permalink

    Lijepo napisano, sve pohvale, pozdrav Nigel !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.