24 ožujka 2012
Autor: Dinko
Kategorija: Ljubavna, Pejzažna
U mojoj vali
fijuče bura u krošnji stabla,
povija grane tamarisa,
ječi tonovima nebeskih zvižduka,
od urlika poludjelog vjetra…
U rascjepu hridi bura jeca,
žesti se na vale morske,
a vali žubore, vrište i propinju se,
vjetar ih goni, teku kao rijeka,
i nestaju u plavičastoj maglici
daleke pučine…
Sunce sja jesenskim bojama,
titraju zrake na morskim valovima,
hladan vjetar do kosti ulazi
usamljenom beskućniku na obali,
k'o stablo bez krošnji stoji, pogrbljen,
pokleknut će odnijet će ga bura…
Oči mu plave, boje sna, orošen morem,
slane kapljice na licu, vjetar kosu mrsi,
k'o klasje žita na lahoru vjetra,
pohabani kaput pritišće leđa,
u očaju nemir ga nosi,
dal ljubav il neka tajna ga mori…
julija
24/03/2012 at 6:52 am Permalink
dobro jutro Dinko, eto nas na novoj adresi, sa stihom i slikom, uživaj vikend
24/03/2012 at 7:34 am Permalink
“a vali žubore, vrište i propinju se,”
Propuhala me tvoja bura Dinko. Napunila baterije. Nahranila me bojama, napojila zvucima i mirisima tvoje pjesme. Očarala priloženom slikom.
Dinko, potpiši se uvijek ispod slike jer svi ljudi koji otvore portal na čitanje ne znaju da si ih ti slikao.
Lijepe dane utihe i bure s ponekim jugom ti želim. 🙂 🙂
24/03/2012 at 7:45 am Permalink
Kako ne primijetiti ove stihove i ovu sliku?
“fijuče bura u krošnji stabla,
povija grane tamarisa,
ječi tonovima nebeskih zvižduka”
“a vali žubore, vrište i propinju se”.
Ove slike sve govore. Prelijepo, Dinko!
A svojom slikom si me vratio u vrijeme mojih prvih pjesama. I prvih slika. Vala je bila na dohvat ruke. Uzbuđivali su me orkanski vjetrovi… i dugo sam, sjećam se, stajao na hridini gledajući i slušajući… Hvala ti! Počastio si me uspomenama na djetinjstvo i zavičaj.
Veliki pozdrav i ugodan dan ti želim!
24/03/2012 at 8:15 am Permalink
dinko predivno
…………………………………………
Oči mu plave, boje sna, orošen morem,
slane kapljice na licu, vjetar kosu mrsi,
k’o klasje žita na lahoru vjetra,
pohabani kaput pritišće leđa,
u očaju nemir ga nosi,
dal ljubav il neka tajna ga mori…
jutro lijepo želim
SFD
24/03/2012 at 10:01 am Permalink
Prelijepe slike u stihu dragi Dinko!Žive i sjajne!
Topao pozdrav Nadi i tebi šaljem na vrhovima valova! 🙂
24/03/2012 at 1:19 pm Permalink
Svima Vama hvala pjesnici moji 🙂
24/03/2012 at 2:34 pm Permalink
Još jedna krasotica od pjesme u tvojoj zbirci, pozdrav Dinko!
24/03/2012 at 3:20 pm Permalink
Pozdrav tebi Jim 🙂
24/03/2012 at 9:28 pm Permalink
“pohabani kaput pritišće leđa,
u očaju nemir ga nosi,
dal ljubav il neka tajna ga mori… ”
meni je bitan ovaj čovjek ,vidim ga
24/03/2012 at 10:53 pm Permalink
Isti osjećaj budi kao i prvi puta kada sam čitala.More je tu huči od bure.Osmjeh:))
25/03/2012 at 5:17 am Permalink
Hvala Vam lipe moje 🙂
08/04/2012 at 10:58 am Permalink
Ah da, mi plivamo na površini vremena. Sve drugo se utopilo, topi se ili će se utopiti. Poneko tijelo naplavit će valovi u valu na tko zna kakvu obalu. U takvom promatranju života u procijepu između prirodnih nepogoda i zatišja pred buru… u tim zbivanjima u oceanima prostora i vremena u kojim se krećemo, šećemo, pjevamo, plešemo, pentramo se liticama, kupamo, skačemo na glavu, jadikujemo, uništavamo i stradavamo. Bura, prava pravcata bura koja huči i zavija stvarajući divotni prikaz, eto to je slika koju je ova pjesma utisnula u mene.