16 travnja 2012
Autor: Dinko
Kategorija: Ljubavna

I bijaše dan i noć sjećanja živih,
naših koraka i snoviđenja,
nježnih doticaja naše prošlosti,
gledali smo ljubav u očima…
Doživjeli smo tad leptira let,
sunce zlatno na zenitu se ljeskalo,
drhtala su tijela, ne od hladnoće,
plavile se daljine našeg vremena…
Tkale su ruke dodir, želje il žudnje,
vidjeh svitanje i prije zore,
sunce se još krilo u zvijezdama,
a tijela k'o ponornica rijeke teku…
I tko bi znao kad će svanuće doći
jer tad niti sam znao, ni umio,
ugasiti vatru u mojim zjenama,
riječi su bile od mirisa i boja…
Plesali smo te noći nebeskom strunom,
oslobodili leptirice u našoj nutrini,
čarolijom tugu pretvorili u pjesmu,
rudilo je sunce naših nadanja…
16/04/2012 at 5:06 am Permalink
Divotica Dinko…toliko slika u pjesmi i osjećaja 🙂
Pozdrav tebi i tvojoj Nadi 🙂
16/04/2012 at 5:55 am Permalink
Slika i riječi su od mirisa i boja…a sve u tvojoj pjesmi pjeva, pleše, sve je ljepota i radost života. 🙂 Dinko i još puno ovakvih ostvarenja želim.
16/04/2012 at 10:58 am Permalink
Doživjeli smo tad leptira let,
sunce zlatno na zenitu se ljeskalo,
drhtala su tijela, ne od hladnoće,
plavile se daljine našeg vremena…
nekako drugačije od vas, možda kao da je starija od trenutno objavljenih, takav osjećaj stekao, ali mi se jako dopada
pozdrav dinko
SFD
16/04/2012 at 3:20 pm Permalink
Plesali smo te noći nebeskom strunom,
oslobodili leptirice u našoj nutrini,
Krasna pjesma Dinko, slikovita i nježna, lijepo se izražavaš poetski i lijepo slikaš, svaka čast, pozdrav i 🙂
16/04/2012 at 8:08 pm Permalink
Lijepo Dinko. Prelijepo!
POZDRAV.
17/04/2012 at 11:40 am Permalink
Hvala svima Vama 🙂