Osupnuo me početak knjige : “Na početku ovog mrtvog slova, što nekom ostaje da čita,vodi me jedna misao da pišem jer će moja riječ možda i naći put do nekoga.
Kategorija > Jezik i književnost
Faiza Haračić Helja „Čiček Dumanca“
Iz recenzije Mugdima Galijaševića – Vrijeme je sigurno najveći neprijatelj tradicijama, uspomenama, načinu življenja. I ovdje se kazuje prvo o tim ljepotama koje ti selo pruža, a što s vremenom polahko nestaje. Vrijeme se ne da zaustaviti i ono što nosi sa sobom. Od onih sam koji želi da dobro pročita knjigu, upije svaku lijepu […]
Mirjana Gaura – Pogovor knjizi Jasenke Medvedec “More mojim očima”
Knjigom „More mojim očima“ spisateljica je kroz pet zasebnih cjelina sagledala razne životne probleme,neodgovorena pitanja, htijenja, nadanja, razočarenja, ljubavnu ljepotu i bol.
O pisanju poezije
Da odmah budemo načisto. Ja sam jedna od onih koja misli da se pisanje poezije ne može naučiti jer se ni jedna umjetnost ne može naučiti. Može se naučiti zanat, njegova se vještina može dovesti do zavidne razine, ali zanatsko djelo ipak ostaje samo vješto izrađeno zanatsko djelo.
Razgovor s pjesnikom Markom Sertićem
Poznajem vas iz vaših pjesama, iz komentara koje napišete i poneke poruke. Mogu reći, poznajem donekle dušu čovjeka, a ne znam ništa o realnosti kojom kroči. Voljela bih kada biste nam rekli nešto o vašem životnom putu, školovanju, djetinjstvu, mladosti, iluzijama, snovima, planovima…
Dux radio: „ Marin Čaveliš o svom radu i poeziji“
Dux radio: „ Marin Čaveliš o svom radu i poeziji“ Emisija “Tragom Hrvata Boke i događaja” Ovaj intervju objavio je Dux radio povodom izdavanja prve zbirke poezije Marina Čaveliša „Poezija mojih iluzija“
Radio Dux: Profesorica Marija Juračić govori o svojim književnim djelima
Audio: Tragom Hrvata Boke i događaja 29.4.2016.
Stanka Sršen “Koraci kroz čemerike”
„Koraci kroz čemerike“ je prva zbirka pjesama Stanke Sršen. Naslov zbirke nije slučajno odabran. Ostao je u podsvijesti kao slika iz ranog djetinjstva kada je djevojčica morala prolaziti uz čemerike koje su se protezale s obje strane uskog puteljka. Bile su tako visoke, ili je ona bila tako mala, da se bojala ići kroz njihov […]
Slavica Lazić Turinski “Rod sumraka”
„Jučer ujutro je padala kiša. Vidjela sam pticu kako stoji sama na golim granama. Rastužilo me. Nastala je pjesma“, rekla mi je jednom pjesnikinja Slavica Lazić Turinski i tim riječima osvojila moje čitalačko srce.
Razgovor s autorom Dosanjane lire
„Osjetim ponekad umor od zbilje, od svijeta koji plovi površinom života, buči i nameće viđenje neke nove umjetnosti koju ne osjećam, koja me ostavlja ravnodušnom i hladnom jer u meni ne budi ni osjećaj niti smisao, ne izaziva iskru znatiželje, uzbuđenosti, zanesenosti.
