Iz daljine, iz mraka stiže glasnik vjetra Dugačak je od nekih dva metra Ne govori, ne čuje, ne osjeća Gdje je nekada bila njegova sreća
Kategorija > Tuga
Prolaznost
Zelena njiva sniva polako spušta se mrak i poput tuge duge umire sunčani trak. * Sa crnog bora smola kaplje ko zlatne suze toči se vino fino večer mu miris uze. * Osamljen stoji čovjek zanesen kao da moli ljepota ove noći tako duboko boli.
Ne brini
Ne brini više mene neće vratiti ni tisuće valova iz morskih dubina, doplivala sam do dna da se iz tmine ne vratim da ne izroni i ona tuga što um steže i strši poput jarbola na pučini poslije potonuća broda.
podrezali su mi krila
Opet padam u istu golgotu potopljenog lica izgaram osmehujući se životu pred poslednji let utihnulih ptica. Opet padam, podrezali su mi krila sve je teže razumeti novi let ovo je moj oproštaj od sna poslednji topot mašte prazan uklet zakovan u dnu dna. Opet padam u prašnjave skuti kao posečeni suncokret žuti bez krila sam […]
monotonija života
Sedim i gledam ljudi prolaze ulicom a sve mi se čini da sam sve ovo već video ovo mesto ove ljude. Gledam a vidim prazninu kao da vreme ne postoji sve je isto kao i prošlih godina ulice, more i ljudi. Sedim i gledam nemam snage da se pokrenem lomi me neka tišina baš kao […]
nemir u duši, pjesnik bez stila
Odlazim, vjerujem u ono što je uvijek bilo jače od mene Ideali navođeni ljepotom ženskog tijela Nečujno kako sam i došao
Dolina Mladosti
Spustim se često nečujno snom sa planine godina u dolinu prohujale mladosti kojom je svakodnevno radost kao rijeka života tekla.
Sike
Tvoje su riječi pogasile ferale i nema više iskre one male kojoj su svjetlost same zvijezde dale.
krvari mi duša
Krvari mi duša ko tišina noćna žedna reči izgara mi grudi ko vetar upliće se u grane u okršaju nečeg sputanog i dubokog u meni.
Danas ću se prepustiti
Danas ću se prepustiti tuzi da me budi, da mi oči sklopi da me vodi dok hodam po vodi da likuje dok mi snove topi.
