Čempres i ja

 


 Zelenim plamenom
 iz morske stijene 
 gori
 kao da pilji 
 u moju radost
 otetu zanosom 
 lirske visine
 

 Kad mi drugujemo 
 samujem
 i okom sam tih
 On dugo
 dugo šuti
 dok stoljeća zbore:


 Promijeniš li ugao gledanja
 ti si on
 zaboden u kamen
 ustremljen suncu
 iz čijeg nebeskog čela
 prema korijenu 
 raste tvoje čelo

 
 Šutimo
 moćno u nemoći

7 komentara za "Čempres i ja"

  1. AnjaL
    14/01/2020 at 2:48 am Permalink

    Snažno odjekuje ova šutnja… sve je povezano u prirodi, a mi je možemo samo osluškivati i biti i dalje dio nje… kao čovjek ili čempres…
    Drago mi je da si s nama opet tu. Topli pozdrav!

  2. Marija
    Marija
    14/01/2020 at 9:18 am Permalink

    Promijeniš li ugao gledanja
    ti si on
    zaboden u kamen
    ustremljen suncu
    Duboka mudrost, lirskom riječju oplemenjena.

  3. Krebs
    14/01/2020 at 12:20 pm Permalink

    Mirko , das bih zavristala od navirucih osjecaja i krasotom izrecenoga- vjecnost u kamen upisana!! lp

  4. Lav
    Lav
    14/01/2020 at 9:03 pm Permalink

    Promijeniš li ugao gledanja
    ti si on
    zaboden u kamen

    Baš tako!

  5. zdenko dundovic
    15/01/2020 at 11:18 am Permalink

    Snaga, odlično, ništa iznenađujuće od tebe.Lp

  6. nives
    15/01/2020 at 3:20 pm Permalink

    ustremljen suncu

    veliki pozdrav Mirko

  7. mirko1
    15/01/2020 at 6:48 pm Permalink

    Hvala svima!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.