Cipele sreće

Jutros sam ustala na lijevu nogu.
Soba je bila malena i tijesna.
Iz kreveta teško sam krenula
naprijed, sve dok nisam stigla do stola.
Kraj stola je stajala stolica mala. Nekada davno stvorena ručno.
Ali, ono što pogledom obuhvatih trenom, bile su pod njom cipele male.
Crveno-bijele za posebne zgode.
Sjale su uvijek
posebnim sjajem.
Cipele sreće, bile su moje,
stvorene davno za šetnje kroz snove.
Dugo, već dugo,
ne mislim na njih.
Davno ko dijete
u njima sam snila.
Šetnja kroz maštu,
srcem što sanja,
u trenu me vrati
u sretnije dane.
Jutros sam ustala na lijevu nogu. Iako nisam
vidjela sreću.
Pogled na cipele,
kutkom uma, odmah
je prizvao novu nadu.

2 komentara za "Cipele sreće"

  1. ENEDIEL
    17/12/2017 at 7:23 pm Permalink

    Pogled na cipele,
    kutkom uma, odmah
    je prizvao novu nadu.
    Lijepo ,pozdrav

  2. danijela
    17/12/2017 at 8:19 pm Permalink

    hvala,lp

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.