Sakrit ću se
u svoje dubine
tako laka
tako svoja
bestjelesna
nebeska sam djevojčica čista
tepam si
zvijezdice diram
pa treperim s njima
a one me
u igru uvlače svoju
tikaju me
štipkaju me
ja se smjem
prskati me žele zlatnim sjajem
svoga svjetla
sreća preplavila
noć duboku
svodom gore
trče neka
mila djeca,
hajd’ u krevet
djeco mila,
kaže mjesec
a ja želim
samo jednu bajku
da ispriča
pa ću poći leći
mirna
vraćena sebi.
Josip Ergovic
julija
Mihaela
Lav
14/05/2012 at 6:36 pm Permalink
ispr. ja se smijem
Marissa, igra na nebeskom svodu je čarobna. Slika je toliko živa da se čuje zvonki smijeh, zadirkivanje djevojčice i zvijezda, sve bliješti zlatnim sjajem, sve je bajka i čisti užitak. I taj stari Mjesec koji je pun priča, koji je toliko životnih bajki pohranio u sebi. Užitak za sva osjetila. 🙂
14/05/2012 at 7:39 pm Permalink
Slažem se s Marijom, lijepa bajka…
Čarolija veselja.
LP
14/05/2012 at 8:22 pm Permalink
prskati me žele zlatnim sjajem
svoga svjetla
lijepa pjesma
noć
SFD
14/05/2012 at 8:23 pm Permalink
Tako dirljivo i lijepo Marissa.Pises stvarno osjecajnu poeziju 🙂
Lijep pozdrav nek’ ti stigne u tvoja mastanja!
14/05/2012 at 8:48 pm Permalink
užitak je osjetiti tvoj optimizam ,našla si ključ !!!
14/05/2012 at 8:59 pm Permalink
a ja želim
samo jednu bajku
da ispriča
pa ću poći leći
mirna
vraćena sebi.
pozdrav
14/05/2012 at 9:12 pm Permalink
Fantastična razigrana i čarobna pjesma.
14/05/2012 at 11:46 pm Permalink
odlicna!!!!!
15/05/2012 at 7:13 am Permalink
vraćena sebi – bravo
15/05/2012 at 8:07 am Permalink
Carobna igra koja vraca sebi. Lepo Marissa:-)
15/05/2012 at 9:53 am Permalink
Prelijepo, razigrano. Tako jako zvijezde otvaraju vrata poeziji, a tako malo odgovora daju.
Uživao sam čitajući, Marissa!
Veliki pozdrav! 🙂
16/05/2012 at 8:24 pm Permalink
Predivna igra među zvijezdama! Ali čini mi se kao da usamljenost dominira stihovima…utopljena u osmjehu mjeseca,utješena smjehom anđela…divne slike Marissa!
Topao pozdrav! 🙂