Pet i trideset;
uporno odzvanja
iritantna melodija
Udarac po glavi
i tijelo od mramora;
monotonija vode iz slavine
Pecivo pod rukom
i strpljive zjenice;
poneki automobil
i zadah iz auspuha
Još deset
izgubljenih sati života
i rupa bez dna
u kojoj leti od prvoga dana:
nikad nisam dobio priliku
Cigareta dogorijeva
prosuto mlijeko na asfaltu
ofucani stari mačor
i bolesna majka pod
slabom noćnom lampom
I opet krv
iz potplata
iz džepova
iz očiju
već skorena
na prstima
Mjesec na vrhu
i dvije
jedva vidljive zvijezde;
među milijunima
Zatvoren prozor
i poderan ogrtač;
skupljena koljena
Jedanaest i četrdeset;
jedina je utjeha
što je jedan
među inima
07/10/2012 at 4:26 pm Permalink
jedina je utjeha
što je jedan
među inima
– Tako se ljudi tješe. U žrvnju društvenih prilika. Sve manje slobodni. S iluzijom slobode. Nemoćni. Mrtve ribe plutaju nizvodno. Pozdrav Morph!
07/10/2012 at 7:11 pm Permalink
Zivot tocilja rutinski dane kao daljinskim. Pozdrav Morphi 🙂
07/10/2012 at 10:29 pm Permalink
Osobni pečat na svakoj tvojoj pjesmi…
Pozdrav
07/10/2012 at 10:42 pm Permalink
big like
08/10/2012 at 9:51 am Permalink
uh ,baš teška razmišljanja, daj stisni gumb za vedro 🙂 pozdrav