Čovjek rutine

Pet i trideset;
uporno odzvanja
iritantna melodija

Udarac po glavi
i tijelo od mramora;
monotonija vode iz slavine

Pecivo pod rukom
i strpljive zjenice;
poneki automobil
i zadah iz auspuha

Još deset
izgubljenih sati života
i rupa bez dna
u kojoj leti od prvoga dana:
nikad nisam dobio priliku

Cigareta dogorijeva
prosuto mlijeko na asfaltu
ofucani stari mačor
i bolesna majka pod
slabom noćnom lampom

I opet krv
iz potplata
iz džepova
iz očiju
već skorena
na prstima

Mjesec na vrhu
i dvije
jedva vidljive zvijezde;
među milijunima

Zatvoren prozor
i poderan ogrtač;
skupljena koljena

Jedanaest i četrdeset;
jedina je utjeha
što je jedan
među inima

5 komentara za "Čovjek rutine"

  1. Marija
    07/10/2012 at 4:26 pm Permalink

    jedina je utjeha
    što je jedan
    među inima
    – Tako se ljudi tješe. U žrvnju društvenih prilika. Sve manje slobodni. S iluzijom slobode. Nemoćni. Mrtve ribe plutaju nizvodno. Pozdrav Morph!

  2. dragica meyer
    07/10/2012 at 7:11 pm Permalink

    Zivot tocilja rutinski dane kao daljinskim. Pozdrav Morphi 🙂

  3. easy rider
    07/10/2012 at 10:29 pm Permalink

    Osobni pečat na svakoj tvojoj pjesmi…
    Pozdrav

  4. dusko
    07/10/2012 at 10:42 pm Permalink

    big like

  5. ENEDIEL
    08/10/2012 at 9:51 am Permalink

    uh ,baš teška razmišljanja, daj stisni gumb za vedro 🙂 pozdrav

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.