Crna ptica rugalica
sada mi se često smije.
Na ramenu zloduh sjedi
pa se ceri i besjedi.

Gdje je sada tvoje more
tvoje jedro, tvoje zore
gdje je snaga, gdje su moći
sve prolazi, sve će proći.

Šuti huljo, znaš da boli
na ranu mi stavi soli
nemoj zrno, cijelu šaku
još zamrači grobnu raku.

Crna ptica graktalica
opet mi se smije, ruga
hajde cvili, kada toneš
doznati ćeš što je tuga.

Šuti vraže, neka boli
na ranu mi stavi soli
zar sve to je što ćeš dati
ne znaš jače udarati.

Marija Juračić “Stope u pijesku” knjižara REDAK