Crna ruža

Kako mi je ranjeno tijelo,
sve je to već odraz duše.
I teče, teče moje jelo,
a svakidašnje su suše.

Krvavo je lice anđela,
slaba ruka što mi pruža.
Na mome stolu prazna zdjela,
u njoj samo crna ruža.

U njoj sve su pjesme moje,
udahni taj život crn.
Nemoj da te plaše boje,
već na putu njenom trn.

5 komentara za "Crna ruža"

  1. dragica meyer
    22/05/2012 at 5:29 am Permalink

    Nemoj da te plase boje,
    vec na putu njenom trn
    Mudra zivotna istina, jako dobro Morphi 🙂

  2. dinko1941
    22/05/2012 at 6:06 am Permalink

    Prekrasna pjesma u kojoj su crne slutnje al ipak ima svjetlosti u crnoj ruži 🙂

  3. Marija
    22/05/2012 at 6:36 am Permalink

    Teški su to osjećaji Morph. Da je praznina, ne bi boljela, ali svakodnevica u kojoj dominira crna ruža mora nositi tugu.
    Zadnja mi je strofa bliska. Ne moramo se plašiti boja, one neće nanijeti zlo, one će samo osloboditi svoju tamnu ljepotu. A trn? Trn je srce koje se neda pokoriti životu. Pozdrav Morph 🙂

  4. Nevenka Pupek
    22/05/2012 at 11:10 am Permalink

    …ne plašimo se mi crne…:)

  5. Pippo1906
    22/05/2012 at 1:36 pm Permalink

    Super kraj, životna činjenica.
    Jako dobro Morf.
    LP

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.