Kad je vjetar zapuhao svijetom,

bila sam sama. U mraku.

Sama, sa svojim teretom.

Ali kad je vjetar s otpuhnutim

otišao, nisam ostala jedina

u tom teškom crnilu.

Ne, ja nisam sama! Tu ste vi.

Kad umočite tonove u boje,

pa naslikate zvukove po platnu,

vjetar vas pita – jesam li se vratila u svjetlo,

vi mu odgovorite muzikom moje duše

vi, crne dirke po klaviru.