Upletene su misli
u nespokoj dana
Daljinom vrište suze
glasovima tuge
Prozivam plamene riječi
onih rana
Što tamom su prekrile
ove moje duge
Crna, crna pa crna
sve do crne boje
Jecaji glasni
nemirom vladaju sada
U ponoru izgubljene
misli su moje
Dok duga po duga
tiho pada i pada
julija
Josip Ergovic
katarinab
01/08/2012 at 4:22 pm Permalink
Ponekad se u duši javi tjeskoba kao ova pjesma koja o toj temi govori 🙂
01/08/2012 at 6:12 pm Permalink
Crna, crna pa crna
sve do crne boje
I duga je upila crno. Jak pjesnički izraz Veliki pozdrav Kristiane 🙂
01/08/2012 at 7:12 pm Permalink
pjesnički pesimizam je crn da crnji ne može biti ,ali pjesma je dobra ,jaka .
01/08/2012 at 8:39 pm Permalink
“Upletene su misli
u nespokoj dana”
Odlično Kris!
Pozdrav!
01/08/2012 at 8:53 pm Permalink
Daljinom vrište suze
glasovima tuge
Odlično Kristijan.
01/08/2012 at 10:56 pm Permalink
Crnjak od pjesme ali jako,jako lijep, sve pohvale, pozdrav Kristian !
02/08/2012 at 8:09 am Permalink
Sigurna da iza te tuge polako se uspinje najljepša duga, pozdrav Kristian… 🙂
02/08/2012 at 11:16 pm Permalink
i am man in black, mada većinom samo u ormaru
ali crnu obožavam, nije bitno gdje
lijepa pjesma, dobra, noć
sfd