Crni oblaci na vedrom nebu

Odakle odjednom vedroga neba nema
već crni oblaci doneli tamu
pa ovog proleća jeseni naše
vraćaju boli i tugu, dušu ostave samu
tako da opet odbolovane patnje
tuži u gašenim svetlima sunca što ostaše
jedina radost svesvakog života nama,
mila moja.

Vetrove tražim i žurno hitam
neznano brzo neznanim putem,
oblaci crni donose kišu,
da plave lepote divne ti duše,
pa moram vetar jer sunca trebam
da proleće opet jeseni ove
greje dodire naše, što ne dam
nikome nikad nama da uzme
ni vrati te nazad u naručje tame.

I onda neću oblake crne
na vedrom nebu se kriju lepote
i radost želim, ja srcem celim,
onu sreću i one divote,
moj kod nje živote…

(Bgd, 14. sept. 2017)

2 komentara za "Crni oblaci na vedrom nebu"

  1. katarinab
    14/09/2017 at 8:33 pm Permalink

    Darko, lijepa i slikovita pjesma.
    Kako mi se čini da smo ti i ja obojali Portal u crno. Upravo sam objavila “Crna noć” ne čitajući prije objave, pa ću si zamisliti da je moja pjesma obojena drugom nijansom crne kao što i jest s obzirom na temu.

    Lp!

  2. Darko
    14/09/2017 at 10:19 pm Permalink

    ~~~ *Katarinab ~~ Puno ti hvala, upravo nenamerno smo nešto zajedno “paint in black” / zacrnili neke delove ovog sajta. Naravno, to su crne nijanse a najvažnije je da se i te boje, kao i moji oblaci, brzo rastvore, nestanu… Ja sam našao vetar, a i ti si verovatno svoju misaonu CRNU NOĆ na kraju uspela da prosvetliš jasnim odsjajima jutarnjeg svanuća…
    Kažu da je crno – crno, ali ja se ne slažem… Ima puno nijansi toga… Puno ti hvala na dosetljivom komentaru, lep pozdrav i laka ti noć ~~~ Iskreni pozdrav ~~~

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.