U svitanje ponavljam
pitanje,
sa maskom hrabrosti
budim sjenke
što spavale su
cijele noći…
Hladnoća jutra i
nijemih odgovora
ostaje iza…
Nemam nikakav osjećaj,
negdje mi ostade
između sna
i jave…
Samo jedno pitanje,
koje nemam da
uputim kome…
Čudan trenutak
mene i jutra..
Razgovarasmo se
bez svjedoka…
ČUDNO
7 komentara za "ČUDNO"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
Marija
Suzana Marić
05/03/2012 at 5:48 pm Permalink
Faiza, i tvoj stil postaje sve prepoznatljiviji; jednostavan, gotovo gol, lišen suvišnosti, sveden na bitno. I u tome je njegova snaga.
Na snažan si način opisala osamljenost, pitanja koja su se rojila, a za koja si tek zorom našla zrnce hrabrosti dati odgovore.
Ne kažeš ti čitatelju o čemu se radi, to ostaje tvoje intima, ali je jasno da je duša tužna, sama jer…
Čudan trenutak
mene i jutra..
Razgovarasmo se
bez svjedoka…
Pozdrav draga Faiza 🙂
05/03/2012 at 10:40 pm Permalink
Čudan trenutak
mene i jutra..
Razgovarasmo se
bez svjedoka…
I mene se dojmio ovaj završetak pjesme,odlično napisano,pozdrav Faiza!
05/03/2012 at 10:53 pm Permalink
lijepa pjesma
i ja bih izdvojio kraj
Čudan trenutak
mene i jutra..
Razgovarasmo se
bez svjedoka…
faiza laka ti noć
SFD
05/03/2012 at 10:59 pm Permalink
To je ono stanje kad smo budni a jos malcice spavamo 🙂 Meni tada zna poneki dobar stih u misli zalutati.Lijepo napisano Faiza.
Lijep pozdrav!
06/03/2012 at 7:02 am Permalink
U svitanje ponavljam
pitanje,
Tipično pjesnički jer pjesnici su ranoranioci.Lijepa pjesma Faiza.
06/03/2012 at 11:25 am Permalink
hvala vam prijatelji na lijepim riječima:))
odgovorila bih svima posebno ali još se ne snalazim ovdje dobro..a tako je to kad sam ostala u vremenu:))
lijep pozdrav za sve vas♥
06/03/2012 at 1:03 pm Permalink
Prelijepo draga Faizić!Kraj me se posebno dojmio!Mene ti razgovori stignu noću,kad legnem… 🙂
Kiss uz osmjeh ostavljam! 🙂