19 listopada 2012
Autor: Dinko
Kategorija: Ljubavna, Pejzažna
Gle, kako cvijeće plamti u bašči ljubljene moje,
nečujni žamor krila u letu šarenog leptira,
neku poruku zrakom šalje dok u cik cak leti,
ljubi li to on latice cvijeta, il mi se čini,
da to ja ljubim usne dragane moje…
U visinu ja bih htio poletjeti, al tijelo slabo,
srce htjenjem krila poželjelo,
demon strasnih želja žudi, zar ima što luđe,
ponižene misli htio bih u dubokom moru skriti,
da plimom grijeha osjetim ljubavni čin…
Osjećam sreću, meni poklanja moja ljubljena,
da plam mog života gori dovijeka,
sjajnost mi daruje njene oči, ljubavlju zanesene,
kao poezija sretnih suza na rosnoj hridi
odom vječnog osmjeha u svitanju sreće…
I što da još poželim u bašči cvijeća voljene,
u otoku vječne sreće, u oazi snova nad snovima,
dok plešu zlaćane niti u noći uspomena
sidrim svoje misli u njenoj luci čednosti,
ostale su suze radosnice da tkaju poeziju voljenoj…
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
19/10/2012 at 8:20 am Permalink
Slika je prozračna, miriši 🙂
Pjesmom si tako profinjeno prikazao žudnju koja se javlja u normalnom ljudskom biću, ali koja ne može nadvladati ljubav koja se jednim svojim dijelom otkriva i u poeziji vječnosti. Cvijeće u bašči voljene je sve ljepše i dragocjenije. Veliki pozdrav umjetniče 🙂
19/10/2012 at 1:47 pm Permalink
I što da još poželim u bašči cvijeća voljene,
u otoku vječne sreće, u oazi snova nad snovima,
dok plešu zlaćane niti u noći uspomena
sidrim svoje misli u njenoj luci čednosti,
ostale su suze radosnice da tkaju poeziju voljenoj…
pozdrav
19/10/2012 at 4:34 pm Permalink
”sidrim svoje misli u njenoj luci čednosti,
ostale su suze radosnice da tkaju poeziju voljenoj…”
lijepa pjesma dinko
puno pozdrava
sfd
19/10/2012 at 6:35 pm Permalink
Prelijepe slike iz te čarobne bašče.
Pozdrav!
19/10/2012 at 8:19 pm Permalink
…majstor ostaje majstor…!
ln!
20/10/2012 at 6:08 am Permalink
Svima Vama hvala 🙂
20/10/2012 at 7:00 pm Permalink
Čarobno, tebi svojstveno, dragi Dinko. (I pjesma i slika)
“da plam mog života gori dovijeka,
sjajnost mi daruje njene oči, ljubavlju zanesene,
kao poezija sretnih suza na rosnoj hridi
odom vječnog osmjeha u svitanju sreće…”
Svaka riječ ispunjena, svaki treptaj u treptaju zapisan, svaki dah udahnut.
Prekrasno,
srdačan pozdrav!
20/10/2012 at 8:18 pm Permalink
“sidrim svoje misli u njenoj luci čednosti,
ostale su suze radosnice da tkaju poeziju voljenoj…”
Užitak rađa kist isto kao i pero, Dinko. Neponovljiv si. Pozdrav.