Gledam u cvrkut lirskog pulsiranja
kroz čaroliju ustreptalog leptira se smiješim
u njedrima spajanja opipa dragosti
što zvon obasjanja nosi cvatu na zjeni …
Samo pokušavam životu uzvratiti poljubac
u ljepotu nasmijanu da sviće dan urešen
biserjem i kamenom pod stopama na putu
koju glas ljubavi vječnošću ozaruje i nosi lice
preko prozračenih krila sna i jave na susretu
kroz vlastitu čašu ispijanja godina u krvotoku –
treba sve oplemeniti radošću da sja glas u duhu
svečanog pripadanja prijateljima, rodu i zavičaju …
svečanog pripadanja prijateljima, rodu i zavičaju …
Slušam poetsko proplitanje sićušnog zvuka u sebi
koji me ispunjava lahornom rasipnošću na srcu
kroz šaru draguljne pjesme trepavica i Zvijezda
što se njišu plamom razlistalih zjena na koraku …
S onih horizonta bliskosti u zovu daljina pod stopom
gdje muzika prede zvuk veličanstvene melodije
vječno lijepe, zvonke, baršunaste, treperave i sjetne
kroz velove zaljubljenosti upijene s dodira sreće …
koji me ispunjava lahornom rasipnošću na srcu
kroz šaru draguljne pjesme trepavica i Zvijezda
što se njišu plamom razlistalih zjena na koraku …
S onih horizonta bliskosti u zovu daljina pod stopom
gdje muzika prede zvuk veličanstvene melodije
vječno lijepe, zvonke, baršunaste, treperave i sjetne
kroz velove zaljubljenosti upijene s dodira sreće …
Post scriptum:
Ljepota je znamen života u duši
sred srca razigranog u žar pjeva
s potpisom tog čarobnog zova u ruci
koji poljupce razlijeva i ubire s puta
u okvire skupocjene i svete za hod
s moje i tvoje njive pod satom neba …
Zdenka Kirin iz proznopoetskog ciklusa “Zov daljina”
Aljoša
Lav
Marija
Nema komentara za "Cvrkut lirskog u duši"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.