Poigrah joj se kosom,
onako iz hira,
i zagledah u plave oči.
Uskoro ćeš, rekoh,
i meni pjesmu napisati.
A njen je pogled
dotakao prašnjav tepih,
stidljivo se izmičući
iz mog čvrstog stiska.
Odmahnula je glavom,
opet spominjući njega,
a ja se,
kako drsko,
nasmijah još jače
i prođoh kažiprstom
gdje joj srce snažno skače.
Marija
Lav
Suzana Marić
Mihaela
30/05/2012 at 9:43 pm Permalink
Prikazuješ se samouvjerenim, nadmoćnim, pomalo bezosjećajnim ili je to samo poza jednoga sanjara. Izraz pjesme prirodan, narativan. Pozdrav Morph. 🙂
31/05/2012 at 4:02 am Permalink
Lepa igra zavodjenja. Pozdrav Morphi:-)
31/05/2012 at 8:32 am Permalink
🙂
31/05/2012 at 11:32 am Permalink
Muški, zavodnički…. pomalo bezobrazno.
Ali pjesma tečna, ima dušu.
LP