sasvim lagano lepršali su listovi

na bešumnom vjetru

tihi šapat trave povijuše

gubio se u daljini dok pogled seže

debela kora visokog drveća

sjala je blijedim sjajem

pričala priče, epove i pjesme

o starosti, o mladosti, o vremenu

latice što nosio ih lahor

gubile se u isprepletenim nitima

a vjeverice negdje u pozadini

skakutale sakupljajuć plodove

tišina i ništa više oko tebe

dosada rekao bi ovako sa strane

zar to je događaj tiho bi mrmljao?

gdje je dinamika, strka, frka?

dok ti oko pleše mahniti ples

loveć komadiće neba plavetnog

kroz razgranate krošnje u pokretu

i oblake u daljini što na struji plove

dok prsti nemirno prolaze

kroz vlati mirisne, visoke, meke

grabe poljsko cvijeće, kao blago

maslačke i preslice u bukete

zar nema bolje dinamike

od povjetarca na koži

drame plesa grabljivica u letu

odbljeska sunca na nemirnoj vodi