Danas ništa ne mogu

 

Vjetrovi su noćas  tek u svitanju stali
sjedinili moje misli u srebrnoj noći,
duša je u dubokoj samoći beskrajno lutala
dok sam osluškivao mjesec u noći
tražeći tvoj lik, srce je na rubu suza kucalo.
 

Vodio me put do grma pupoljaka naše ljubavi
bez riječi, jer riječi su zamrle u jutrenju,
ostale prazne na papiru mojih pjesama,
ovog jutra ništa ne mogu, danas ništa,
sutra il prekosutra biti će moje buđenje.
 
Sutra, sutra ću se zbilja posvetiti umjetnosti,
na štafelaju poigrati će se grmovi jorgovana,
al neka to bude sutra jedno iznenađenje,
danas neka njene ruke budu vjetar
da mi govori lepršavim jezikom ljubavi.
 
Danas sam umoran od potresa morskih vala,
u samoći dubokoj ni hladnoću ne osjećam,
uvukle se u gluhoj noći mojih snoviđenja
dok sam tražio sreću u beskraju neba,
samo je vjetar brisao tugu sa mog čela ...

10 komentara za "Danas ništa ne mogu"

  1. dragica meyer
    17/02/2013 at 7:10 am Permalink

    Danas se dusa odmara stihom
    Jako dobro opisan osecaj.
    Lep pozdrav Dinko 🙂

  2. Sani
    17/02/2013 at 7:58 am Permalink

    kako lijep spoj ljubavi, umjetnosti i emocija
    pozdrav za vas:)

  3. songfordead
    17/02/2013 at 10:13 am Permalink

    ponekad nas vrijeme raskosura i ljubav razviori, poželjan nam je pravi smjer vjetra neka nas navodi i u srcu nam godi
    puno pozdrava
    sfd

  4. Jim Corbet
    17/02/2013 at 10:39 am Permalink

    danas neka njene ruke budu vjetar
    da mi govori lepršavim jezikom ljubavi

    lijepo kao i uvijek , pozdrav Dinko !

  5. Marija
    17/02/2013 at 11:40 am Permalink

    Postoje noći kada čama legne na dušu, kada nas neka nedefinirana tuga dovede na rub suza, kada nas cijeli život boli nekom nejasnom, čudnom snagom koja nas oastavlja slabima. Postoje noći kada bismo najradije otišli nekuda, kada osjećamo svu ljepotu oko nas, a srce boli jer znamo da sve prolazi i da ništa od te ljepote ne možemo zadržati. Onda osjetiš nemoć izraza, nemoć da se sve to prikaže. I čekaš da bol prođe, da odjek onoga što je ostalo u tebi oslobodiš slikom. Veliki pozdrav umjetniku i čovjeku 🙂

  6. ENEDIEL
    17/02/2013 at 2:28 pm Permalink

    bol i ceznja u dubini tada treba mir i tisina a opet unutra mira nema
    ppzdrav

  7. faiza
    17/02/2013 at 3:10 pm Permalink

    Vodio me put do grma pupoljaka naše ljubavi
    bez riječi, jer riječi su zamrle u jutrenju,
    ostale prazne na papiru mojih pjesama,
    ovog jutra ništa ne mogu, danas ništa,
    sutra il prekosutra biti će mojebuđenje.

    prekrasna pjesma dragi Dinko 🙂
    mnogo mi se dopala..jedan dio mene se nalazi u njoj
    pozdrav

  8. Tara
    17/02/2013 at 6:54 pm Permalink

    Divne su i pjesma i slika. Pozdrav!

  9. Marko Grubesic
    17/02/2013 at 8:25 pm Permalink

    Ima dana kad ništa ne ide od ruke. Umjetniku treba inspiracija i prava emocija.
    Pozdrav Dinko!

  10. marissa
    18/02/2013 at 1:32 pm Permalink

    Lijepo si iskazao dan kada je duša okovana , zarobljena,
    pozdrav Dinko!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.