Danas za sutra

Ni sada ne zna točno što ju je toga dana prije stiglo sumrak ili umor . Čini se da se to dogodilo nekako istovremeno.
Na trenutak, samo na kratki trenutak zastala je neodlukom sputana a onda je upalila sva svjetla u stanu .

           Praznim stanom razlilo se  svjetlo i harajuća tišina. Sve do nevjerovanja savršeno mirno .
Ne vjeruje vlastitim čulima duboko udahne pa izdahne. Primiri se pa se u hipu  okrene , zavrti se  na jednoj nozi i zaustavi se nasuprot zidnog sata brojeći mu otkucaje oslobađajući svoju  glasnu radost zbog samoće.
Njezina radost zabijala se igličasta u pore zidova te joj se jekom vraćala i davala
osjećaj dvostrukog zadovoljstva.
Primirila se.
  Danima već povukla se u šutnju ne pokazujući ništa više osim jednog  lica
nekog tudeg ozbiljnog, bezizražajnog , posuđenog od nekog neznanog, a viđenog,
upamćenog i pokradenog usput .
Privikla se na to i ne pokušavajuci da bude drugačija niti malo jer ono  je štitilo njezino  tijelo i dušu.
S tim licem je bila sama-ne sama, ali je bila . S njim  nije doticala onu crnu rupu  koja je bila duboko u njemu,
a on je bio čovjek  proklet da u sebi nosi tu muku tešku  nestrpljivu  da je zaskoči i pokori težinom prokuljalog.
A prokuljati je morala da bi se oslobodilo mjesto za novu muku,  drugačije nije moglo .
 A nije se mogla naslutiti u dolasku, a zaustaviti nikako.
Bila je ona i jest  stalna nemoć koju nije mogao i nije znao ukrotiti osim oslobadajući je .
             Tijekom večeri pratila je svoje misli, ulazila za njima u svoju riznicu – tamnicu
 neometana strahom od mogućeg  bezrazložnog  napada. Tamo je u miru prebirala po svom
spremljenom dobru . U nuždi je  posezala i uzimala ga u malenim količinama
 dostatnim da se otrpi dan.
Jutrima bi se  smiješila  sitnim osmjesima, one prave srčane je zaboravila .
Radujući se potajice nevidljivo iznutra spremala je sve lijepo
 iz prve polovice  kako bi otrpjela drugu polovicu dana. Istrajala bi do noći  u kojoj
je sanjala i presanjala i svoje danas u bescjenje  za sutra mijenjala.

 

6 komentara za "Danas za sutra"

  1. julija
    29/03/2012 at 9:35 am Permalink

    Ovo je priča o jednom životu koji se mogao i drugačije dogoditi. Ali nije. Nije zato što je Ona uspjela othrvati se navici i prigrliti samoću. I uživati u noj. U svojim mislima, svojoj slobodi, dostatna sama sebi.
    Malim koracima osvaja ono lijepo iz života i brižljivo pohranjuje. I očekuje sutra.
    Ulazimo u psihu žene, njezinu najdublju intimu u kojoj su dani naoko isti, a u kojoj sve buja od naoko sitnih, ali životnih zbivanja. Naracija je živa, zanimljiva, jasna, lirski obojena. 🙂 🙂

  2. faiza
    29/03/2012 at 10:57 am Permalink

    dopada mi se ova priča..

    U nuždi je posezala i uzimala ga u malenim količinama
    dostatnim da se otrpi dan.
    Jutrima bi se smiješila sitnim osmjesima, one prave srčane je zaboravila .

    jako poznato
    pozdrav:)

  3. Jim Corbet
    29/03/2012 at 1:16 pm Permalink

    Praznim stanom razlilo se svjetlo i harajuća tišina. Sve do nevjerovanja savršeno mirno .

    Jako dobro, pozdrav Boba!

  4. Tonka
    29/03/2012 at 8:23 pm Permalink

    Njezina radost zabijala se igličasta u pore zidova te joj se jekom vraćala i davala
    osjećaj dvostrukog zadovoljstva.

    to si iz mojih spoznaja posudila, savršen opis slobode koju sam proživjela. pozdrav veliki sa puno više razumjevanja, a ti to znaš 🙂 🙂

  5. stefi
    29/03/2012 at 9:47 pm Permalink

    Danima već povukla se u šutnju ne pokazujući ništa više osim jednog lica
    nekog tudeg ozbiljnog, bezizražajnog , posuđenog od nekog neznanog, a viđenog,
    Nevjerojatno dobro opisan osjećaj ravnodušnosti i glume nekog drugog da se nebi vidjela tuga.Lijepa priča.

  6. Nevenka Pupek
    30/03/2012 at 11:57 am Permalink

    “Njezina radost zabijala se igličasta u pore zidova te joj se jekom vraćala i davala
    osjećaj dvostrukog zadovoljstva.”
    samo: hvala!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.