Bio ja neotesanac,
Što po stolovima skače
I ruši svaki mir,
Razbarušena pojava
Što igra po svojim pravilima;
Il’ bijah uglađen lik
Što izmisli ga Šekspir
Da leti ljubavnim krilima
-ja sam samo pjesnik.
Bio ja svačiji prijatelj,
Što ogledalo je duše
I za plakanje rame,
Izigrana konvencija
S previše suosjećanja;
Il’ bijah usamljeni ratnik
Što plijeni lice dame
Da probudi joj razmišljanja
-ja oduvijek sam pjesnik.
Bio ja surovi realista,
Što ne vidi doli crno-bijelo
I uštogljena je lica,
Pokornik marljivi
U stalnome skladu ;
Il’ bijah, pak, kakav mistik
Što živi kao skitnica
Da mu ideje ne ukradu
-ja sam opet pjesnik.
Bijah ja ljubavnik
Il’ tugaljiv patnik,
Bijah svjetionik
Ili maskirani noćnik,
Glupan ili umnik;
Jer bijah kakav trik,
Pisar, vojnik ili odvjetnik,
Nikad učitelj već učenik
-ja zauvijek sam pjesnik.
07/06/2012 at 4:15 pm Permalink
-ja zauvijek sam pjesnik.
Vjećito pitanje ,dali pjesnik znači prokletstvo ili dar božji.Lijepa pjesma.
07/06/2012 at 4:22 pm Permalink
Zanimljivo razmišljanje u kakvim se sve temperamentima i karakterima može skrivati pjesnik. Pozdrav Morph. 🙂
07/06/2012 at 4:32 pm Permalink
Super Morf, ideja je fenomenalna.
Odlična pjesma.
LP
07/06/2012 at 5:24 pm Permalink
Prodje kroz sito i reseto, ali konstanta je, da osta zauvek pesnik
Bas mi se dopada, Pozdrav 🙂
11/06/2012 at 7:33 am Permalink
🙂