Dašak s očiju srca

Posvećeno: Gordani Vučinić

Iskra sjaja u očima
podrhtava
smiješak dodirne usne
nestajući –
u meni priča zašušti
i razgrne misli
sred jezerca u njedrima
gdje srce prebiva
u zanosnoj sreći sutra
koje se danas spaja u prošlost
onog mladenačkog zanosa
kad smo trčale za snovima
s danima igre i bezbrižnosti
na bujnim proplamcima …

Gledam s prozora naš rastanak
i prisjećam se sjaja u tvojim očima
mislim da je u njima bila suza
koja je govorila o vihoru stvarnosti –
daljina gasi prijateljstva i dodire
zamatajući sretne trenutke mladosti
u dašak sjećanja na boje i mirise smijeha
kad se rastrošno pjeva i šire krila za let
prema svjetlucavim obzorjima sreće
koja čeka da rastvori dar ljubavi
u neprolaznoj svečanosti osmijeha
na dražesnim obrazima djevojaštva
s tajnom šaputavih poljubaca i plesa
pod prstima muzike i uzbuđenja …

Post scriptum:

Sve što sam imala nestaje iz svjetla
pod mojim prstima rastu sjećanja i bljeskovi
brzo se tope vedrine u očima i ostavljaju trag suza –
zagasit osjećaj u grudima prelama se u sjetu …
Čudljivi vihori života razbacuju i slažu opalo lišće
s pogledom na srebrne pramenove jeseni koja huji
kroz razmočeno nebo s maglama gustim
dok se srce presvlači rasplinućem u zvuk jecaja  …

Zdenka Kirin iz proznopoetskog ciklusa “Zov daljina”

 

 

 

 

 

2 komentara za "Dašak s očiju srca"

  1. mirko1
    01/05/2013 at 9:12 pm Permalink

    Gledam s prozora naš rastanak
    i prisjećam se sjaja u tvojim očima
    mislim da je u njima bila suza
    koja je govorila o vihoru stvarnosti –
    daljina gasi prijateljstva i dodire
    zamatajući sretne trenutke mladosti
    u dašak sjećanja na boje i mirise smijeha

    Sjeta, tuga, ljepota, raskoš, zapitanost, uspomene…
    Veliki pozdrav, Kirin !

  2. z.kirin
    02/05/2013 at 3:59 pm Permalink

    Hvala mirko1-iz jezerca prošlosti izviru slike i oživljuju drage i nezaboravljene trenutke prisnosti, a osjećaji se miješaju. Topli pozdrav !!!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.