Čovjek
sav u znoju
prisustvuje
čudnovatom
boju
Majka
u bijeloj
odori
sa sinom
se bori
U rukama
sina nose
držeć ga
za noge bose
Udaraju dijete
majku tresu
oboje su
sutradan u
lijesu
Čovjek
ukipljena
stasa
u društvu je
Božjeg glasa
Grešniče bludni
tvoja je
sramota
odnio si
dva života
Zaista
bludnik reče
ubio sam ženu
nešto mi
najveće
Ubrzo se
ubojica
nađe ispred
vražjeg lica
Bijedna budalo
krvavi nesretniče
zar postoji žrtva
što svojoj
ubojici kliče
Bijednik
ne primjeti
čudo vražjeg plesa
ipak je pobornik
Božjih čudesa
I
sutradan
povorkom
prođu tri lijesa
10/11/2012 at 8:33 am Permalink
Stvarno đavolijada. Uvijek biraš najmračnije teme. Nameću se, oko nas su, teške, mračne. Tvoj način obračuna s njima je iznijeti ih direktno, ubojito, bez zamagljivanja, stihom koji šiba. Crn si, ogorčen ustrojem svijeta i to se osjeća. Lijep pozdrav Morph 🙂