Delikatnost požude

Ponireš u bezdan plavog nemira, posegnuvši za mesom koje ti pripada. Sazdana od kostiju, stamene žudnje i mekog sublimata stvarne želje – ovu noć sam ti dostupna za oblikovanje. Ne propusti me uz plamen svijeće, suho vino i tonove uz koje zavodim tvoja noćna čula, nemirnih bokova.

Ovdje sam.

Krećem se na prstima, oslobođenih grudi, rasipane kose do pola leđa. Senzualnošću obmanjujem svog muškarca. Pripremam te za noć ukradenog vriska s ožiljcima uzbuđenja. Utisni se u mene mirisom probuđene energije kojom sam zavedena od prvog pogleda, zadržanog na crvenim usnama.

Oslobodi me svile, nježnih dodira, polijevajući mi kožu kapima znoja.

Želim u sebi osjetiti kako pulsiraš od užitka. Tražim pogled raširenih zjenica sa slikom božice u njima. Sada sam tvoja Žena. Raskoljena, otvorenog senzibiliteta, samo tebi ovako dostupna. Uzimaš me do buđenja i ostvarenih sanja. Privržen mesu mom  – glatkom i mekom.

U delikatnosti rasplamsale požude uvijek iznova nezaustavljivo kušaš me od usana do rastvorenih prepona. Ostavljajući ugrize opijajućeg zadovoljstva, moja koža pamti nas. U grču, razneseni od nezaustavljivog prožimanja do iznemoglosti obostrane želje – postignutim vrhuncem iživljene.

U tom svijetu jasno je tko dominira, pod čijim sam pokretima ukroćena, na razbacanim plahtama osvojena.

*
Silence

6 komentara za "Delikatnost požude"

  1. Marija
    21/05/2012 at 7:00 am Permalink

    U tom svijetu jasno je tko dominira, pod čijim sam pokretima ukroćena, na razbacanim plahtama osvojena.
    -U tom trenutku jasno je….veću u prvom svjesnom trenutku zadovoljene požude i nije baš tako jasno. Šala mala. 🙂

  2. songfordead
    21/05/2012 at 7:03 am Permalink

    Ne propusti me uz plamen svijeće, suho vino i tonove uz koje zavodim tvoja noćna čula, nemirnih bokova.
    Krećem se na prstima, oslobođenih grudi, rasipane kose do pola leđa.
    Oslobodi me svile, nježnih dodira, polijevajući mi kožu kapima znoja.
    U delikatnosti rasplamsale požude uvijek iznova nezaustavljivo kušaš me od usana do rastvorenih prepona.

    Perlita u tebi ima nježnosti za još deset života
    stvorila si ”oklop” kojim se ponekad braniš od života, ne želiš da te netko vidi slabu, da nježnu ali sada si na sve spremna

    vatreni plamen je upaljen.
    rođeni smo u ljubavi.
    ponekad je strast tek
    rub istinske ljubavi.
    svila nam tijelo prekriva,
    ne želimo biti romatinci
    tek za jednu noć.
    vatra nam je u krvi,
    ljubimo kao prvi put,
    sanjamo cijeli život.
    putnici smo kroz vrijeme,
    netko možda i ne razumije
    okus sa naših usana
    sladak kao šećerlama,
    snažan kao uragan duše.

    vatreni plamen je u nama
    srce nam želi iskočiti
    uvesti nas u krug iz kojega
    ne možemo izaći.

    a možda smo toliko opijeni i da ne želimo?

    Perlita draga ja se raspisao,
    u stvari htio reći predivna mi je tvoja ”pjesma”
    uživaj i skladaj
    SFD

  3. blueperlaa
    21/05/2012 at 7:11 am Permalink

    @ Marija, imaš pravo … izgubim se ponekad … lol …
    Hvala na čitanju i uživaj u danu !

    @ SFD, najprije hvala na ‘upomoći’ i ovaj sadržaj je uz tvoju pomoć lišen nekih suvišnih riječi za koje se tako grčevito ulovim i do u nedogled ih ponavljam. Lijepo je znati da postoje oni uz koje se gradim i zahvalna sam.

    Brzopotezni djeluje i osvaja svojom originalnošću te se pitam ima li za autora teksta nešto ljepše no kada zna da je nekoga nadahnuo… Hvala ti od srca na pažnji. Uživaj u danu !

  4. Jim Corbet
    21/05/2012 at 8:51 am Permalink

    Bravo za pjesmu Perla, pozdrav i 🙂 za tebe !

  5. boba grljusic
    21/05/2012 at 10:23 am Permalink

    pozdrav
    B.

  6. blueperlaa
    21/05/2012 at 7:35 pm Permalink

    Hvala ljudi ! Budite mi dobro … lol …

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.