Svaki od ovih demona
noći sa sobom nosi
komad prošlosti
Svaki od njih…
Svaki, avet, na poklonjenje
svoj komad prošlosti daje
bez obzira na san što
davi gluho i bez svjedoka
Svaki, ama baš svaki, gura
se na prvo mjesto u formuli
sjećanja onih bivših vremena
koja se ponavljaju kao
sekvence u logičnim redovima
napravljenjih koraka u prostoru
kojeg još samo u obrisima pamtim
Paraliza sna ili noćna mora
od otkucaja života
u igri kraktkometražnih scena
u raspršenoj memoriji
koje slažem analogno u još
jednom satu što odbrojava
i daje zavještanje trenutku skorije
prošlosti
Što davi gluho i bez svjedoka
Još jednu noć koja je došla
na naplatu
Bez svjedoka
Sa sjećanjem…
Sarajevo, 4. septembra 2017.
(C) Semir Avdić
katarinab
Suzana Marić
Aljoša
Tonka
04/09/2017 at 3:10 pm Permalink
Po mom guštu! Kompleksan izraz, jeka u umu nakon svih sekvenci tog noćnog rituala. Dobra!
04/09/2017 at 3:14 pm Permalink
Hvala branka 🙂 Kada dođu u naletu kada se najmanje nada čovjek, prosto se u tom datom momentu hvata u koštac sa njima. Pokušaj sažimanja iskustvenog 🙂 Hvala još jednom.
04/09/2017 at 4:52 pm Permalink
Nema na čemu, Semir. Ako si inače pripadnik streaminga tamne i surrealne poezije, rado ću te čitati. 😊
04/09/2017 at 5:56 pm Permalink
Poetika sjene i sna. Uvjerljivo je prikazana atmosfera kaosa kada svaka avet nameće svoj komad zbivanja.
Drago mi te je opet čitati! 🙂
04/09/2017 at 7:33 pm Permalink
Hvala Marija 🙂
05/09/2017 at 9:18 am Permalink
Semire, bio sam zadivljen gledajući te i slušajući u nekim aktivnostima… Sada se priključujem Marijinom komentaru i dodajem: Tako se to radi. Svaka čast i sve pohvale!
Pozdravljam te:) 🙂
05/09/2017 at 10:04 am Permalink
bitno je pobjediti , ati očito uspjevaš
ukrotivši ih i sažimajući u stih .
pozdrav tebi