Umiru zore mutne
u kaljuže zaborava bačene
a kiše umorne
ispiru krovove sjećanja.
Stojim na prvoj crti uspomena
kao olovni stražar
od tuge otežao.
Po tko zna koji put
prebrojavam razočarenja
i osluškujem korake
izgubljene prošlosti.
Narančasto-krvavi Mjesec
igra se s oblacima skrivača
a sklad avetinjske tišine
remeti samo
usplahireni zov sovuljage.
Odluka je pala, večeras dezertiram
i bježim sa mrtve straže,
od sada samo puteve sreće biram
gdje suze nemaju što da traže.
Suzana Marić
Mihaela
29/09/2012 at 8:32 am Permalink
Fino oslikan osjećaj. Slobodan stih preraste u vezani u trenutku odluke. Vezati se uz sreću je dobra nakana. Samo, je li moguće dezertirati? Veliki pozdrav Marko 🙂
29/09/2012 at 11:39 am Permalink
Jako dobro si to napisao kao poruku budućnosti, jedino mira i sreće nam treba 🙂
29/09/2012 at 5:26 pm Permalink
odluka u zadnjoj kitici je odlična ,i rečeno,složeno,i misaono.pozdrav
29/09/2012 at 8:25 pm Permalink
Marija, Dinko, En; Hvala vam na čitanju i ispisanim utiscima.
Srdačan pozdrav!
29/09/2012 at 9:06 pm Permalink
Odluka je pala, večeras dezertiram
i bježim sa mrtve straže
Od sada samo puteve sreće biram
gdje suze nemaju što da traže
kraj posebno dobar, noć, sfd
29/09/2012 at 9:31 pm Permalink
Hvala Song!
Laku noć!