Teški oblaci nespokoja, pritišću plućno krilo ljubavi. Sakrili su moj mjesec. Gušim se u zadahu sparine, slijepljene kože po lomnim rebrima. Večeras će kišiti. Psujem vlažnost svojih misli. U oluji, iznova ću gubiti. Bolno željeti, dubinski te osjetiti. Vjetar će raznositi strašću obojena sjećanja, razbiti ih o hrid obostranog posrnuća. Oboje smo zatajili postojanje emocija, rastrgani zubima požude. Ostali su razbacani komadi tijela s tragovima postojanih dodira – napušteni na pustopoljini nemira. Svjesno zametnuvši tragove životinje, u nama – besciljno lutamo u uzajamnoj nedorečenosti.
Dolazim s prokletim kišama. Nikada neće stati, zbog nas.
Nad posteljom visi tvoj mjesec i krezubo se smiješi. Krvariš. Mirisom krvi novu životinju mamiš ? Promjena nisi željan, uspomena nezasićen. Teško opstaješ sam, lažno okova oslobođen. Još uvijek me ispod tvojih rebara ima. Dišem. Uz tebe bila sam Divlja Žena, istinski oplođena. Prividno pripitomljena. Mesa gladna. Vruće krvi žedna. Voljela sam okus požude. Miris tvoje žudnje. Rastvorenu sebe. Centrirao si svoje neiživljene maštarije, bacivši me s litice nestvarne želje. Na samo dno – prodirući duboko i snažno u mene.
Sad povremeno se vraćaš s kiselim kišama. Ne prestaju, zbog nas.
*
Silence
Marija
Suzana Marić
Tonka
10/06/2012 at 3:02 pm Permalink
http://www.youtube.com/watch?v=sAjaCk2aPWc
10/06/2012 at 3:41 pm Permalink
Oboje smo zatajili postojanje emocija, rastrgani zubima požude. Događa se. Kisele kiše pak igraju svoje igre. Pozdrav Perla 🙂
10/06/2012 at 4:42 pm Permalink
U tvom stilu. Lep pozdrav:-)
10/06/2012 at 4:46 pm Permalink
Sad povremeno se vraćaš s kiselim kišama. Ne prestaju, zbog nas.
Kisele kiše vrlo su štetne pa tako i vaša ljubav.Tipično tvoja prepoznatljiva pjesma.
10/06/2012 at 10:30 pm Permalink
Bitno da nisu Černobilske kiše, ha,ha, šala mala, još jedna tvoja lijepa pjesma i prilično osjećajna rekao bih 🙂
Pozdrav Perla !
11/06/2012 at 5:30 am Permalink
“Psujem vlažnost svojih misli. U oluji, iznova ću gubiti. Bolno željeti, dubinski te osjetiti.”
Tugu i razočaranje tjeraš psovkama, snažnimm riječima i slikama.
Ali težina na srcu prisutna je.
Jako lijepo blueperl
11/06/2012 at 7:32 am Permalink
@ Marija, kažu da kiše dolaze iznutra … ima nešto u tome. Hvala na čitanju.
@ Dragice, sretna sam što imam ‘svoj stil’ 🙂 Hvala ti.
@ Štefi, nema štete … ostala je samo sloboda u izričaju. Neke kiše su ipak prolazne. Lijep pozdrav !
@ Jim, samo bi mi to još trebalo … lol … Kod mene teško stvarne emocije izlaze na površinu, no drago mi je da si primijetio. Hvala što si tu.
@ Marissa, tek ponekad opsujem život, no jasno je koliko ga volim. Hvala što me čitaš.
Ljudi, uživajte u danu i svakom lijepom trenutku … i stvarajte !
11/06/2012 at 7:36 am Permalink
bolno željeti…ti to znaš 🙂
11/06/2012 at 1:53 pm Permalink
Kad pomislimo kako je u ovoj pjesmi neka grozna bića koja odudara od ljepote, za časak zaboravljamo da je stvarnost upravo takva, gledamo što se sve zbiva oko nas, umorstva, bespoštedno ubijanje vlastitog naroda od strane čelnog čovjeka… Pjesma je sušta stvarnost, jako i snažna u riječima 🙂
11/06/2012 at 2:15 pm Permalink
Nevenka, Dinko … hvala na čitanju. Lijep pozdrav !