Disonanca

 

Ostao si nečujna sonata
ispod koje su se razišli svi


Netko je još odsustvom svrhe grlio
nesnosno kucanje vremena


Netko je stišavao krik grobne čeljusti
i buljio u šupljinu prozora
u kojem su se gole sjenke njihale


Ti si umirujući zavjesu i vjetar
nesvjesno i bolje od Rembrandta
nacrtao beznađe
što otkucavalo je bez milosti

7 komentara za "Disonanca"

  1. Irena GČ
    26/05/2019 at 6:26 pm Permalink

    Samo jaki mogu utišati beznađe. Posebno jaka pjesma.
    Lp

  2. mirko1
    mirko1
    26/05/2019 at 9:07 pm Permalink

    Irena, hvala lijepa.

  3. Krebs
    27/05/2019 at 12:07 pm Permalink

    Dubine tvoje poezije su nerazmjerive, Mirko!!

  4. Marija
    Marija
    27/05/2019 at 4:32 pm Permalink

    Netko je još odsustvom svrhe grlio
    nesnosno kucanje vremena

    Ah, to vrijeme. Guta, sve guta!

  5. Mihaela
    Mihaela
    27/05/2019 at 4:37 pm Permalink

    Kad se urušimo u vrijeme, sve postaje nečujno disanje svemira – nečujna sonata.

  6. Murtulica
    Murtulica
    27/05/2019 at 6:53 pm Permalink

    “Ti si umirujući zavjesu i vjetar
    nesvjesno i bolje od Rembrandta
    nacrtao beznađe
    što otkucavalo je bez milosti”

    VP!

  7. mirko1
    mirko1
    27/05/2019 at 8:47 pm Permalink

    Krebs, Marija, Mihaela, Murtulica, vase rijeci su za moju pjesmu poput blagih kapi na ranu koju ucine kako “prijatelji”, isto tako i “dobri” bog.
    Pozdrav za vas

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.