Jeste li na djecu mislili
dok ste cvjetne livade kosili,
mladost jednu ,cvijeće naše zatrli,
znate li da djetinjstvo ste im oteli,
za uzvrat koricu golu u ručicu stavili
pa mislili da pred Bogom ste se iskupili?
Jeste li na djecu svoju mislili
kad ste tuđoj djeci očeve ogolili
majke tople u kamen jada pretvorili,
od njihovog jada kule gradili
spomenike srama bez srama si dizali
i niste se sebi ,neg’ gladnima ogadili
dal’ ikad ste djetetu gladnom u oči pogledali?
Suzana Marić
Marija
Mihaela
03/08/2012 at 8:55 am Permalink
Čovječanstvo bi moralo preuzeti odgovornost za svoje potomstvo. Svo zlo koje radimo, radimo njemu. Ukazala si na jedan težak problem koji Europu dotiče manje od ostalog dijela svijeta koji često nije drugo nego Pakao. Pozdrav Marissa. 🙂
03/08/2012 at 9:11 am Permalink
Jako dobro Marissa, odustao sam od nekog smislenijeg komentara jer je ova pjesma u meni probudila bijes i gorčinu,text ne bi bio primjeren ovom portalu, sve pohvale za pjesmu !
03/08/2012 at 11:15 am Permalink
Hvala Marija i Jime.
Istina je , Marija, da su djeca Afrike najviše pogođena glađu.
Na žalost u Hrvatskoj je broj nezapolenosti dostigao najveću brojku od kada je počela recesija.
Morala sam progovoriti o obiteljima koji su u jednom danu ,u jednom trenu ostali bez ikakvih prihoda.
Imam poznanicu koja ima četvero male dječice, muža bez zaposlenja.
Ovih dana u Zgb se dijele šutke otkazi , OVA MAJKA HRANITELJICA JE OSTALA BEZ RADNOG MJESTA. Što ponuditi ručicama, samo zagrljaj?
Dalmacija pati,Slavonija, Gorski kotar i Lika davno zaboravljeni.
Ovo je samo mali doprinos suosjećanja sa gladnima.
Doslovno, GLADNIMA.
03/08/2012 at 12:20 pm Permalink
Glad je kuga 21 stoljeća, svi bismo trebali, morali makar nešto poduzeti. 🙂
03/08/2012 at 4:25 pm Permalink
Kada bi bilo mirisa duše u mirisu cveća bila bi i sreća. Povod za novu pesmu ljubavi…
03/08/2012 at 4:38 pm Permalink
Tonka, Slavimire ,oglasili ste se, imate dušu, znate da pjesnici svojim perom mogu dati veliki doprinos i veliko NE gladi s jedne strane pravde, a besramnom bogaćenju s druge strane.
Slavimire, lijepo si to rekao, miris cvijeća,lijepa livada djetinjstva, tratinčice u pletenicama djevojčica, sreća na licima…
No kada se livada pretvori u plač roditelja koji im ne mogu pružiti ljepotu livade,
dječica se pretvore u male starce dječjih lica.
Srdačan pozdrav pjesnici!
03/08/2012 at 5:07 pm Permalink
Marissa, strašno je to što smo dočekali u vlastitoj zemlji. Nije bilo dovoljno što je silna mladost izginula, nego su se nakotili lopovi koji su svoj lopovluk i ozakonili, oteli sve što je bilo stvoreno, nesposobni i pokvareni, ogoljeli, opustošili zemlju gore od skakavaca. Pod maskom privatizacije bahato sve uništiše. Moto im je bio; imovina treba imati vlasnika. A ona je imala vlasnika; radnike, djelatnike. Uloga države je u tome da štiti najslabije. Nema li te uloge, država nije potrebna. Na sva se usta govori o pravima djece. Na papiru sve lijepo izgleda. I onda imaju obraza govoriti o bijeloj kugi. Pozdrav draga Marissa!
03/08/2012 at 7:06 pm Permalink
Najslabiji nikada nemaju svoj lobi!Pogodila si srž problema prema kojemu moćnici u pravilu ostaju ravnodušni.
Lijep pozdrav Marissa!
05/08/2012 at 5:31 am Permalink
Marissa, stvorila si pjesmu pisanu onim najfinijim osjećajem pažnje prema slabima i nemoćnima. U ovom slučaju dijete trpi zbog nepromišljenosti surovog svijeta onih koji imaju moć. Složila bih se s Jimom jer bi i moj komentar mogao otići u smjeru koji nije primjeren za Portal kad bih se s dušom nadovezala na činjenicu da zaista postoje djeca koja su gladna. Ovako potiskujem bol izazvanu emocijom. Stihovi su zaista vrijedni pažnje i trebali bi obići svijet.
Lijepo te pozdravljam !
05/08/2012 at 8:28 am Permalink
Hvala Perla,
ovako lijep komentar pun razumijevanja također je doprinos “pjesmom protiv gladi i siromaštva”.
Srdačan pozdrav!