14 rujna 2012
Autor: Dinko
Kategorija: Ljubavna
Veliki san djetinjastih snoviđenja
u nedogled se širi u očima mojim,
ne vidim stvarnost, samo postojanje,
onih lijepih snova mirisnog svitanja,
blaženstvo koje samo mašta dočara,
na žalu vjerovanja u vile i vilenjake
dječjih čuvara koje darove donose,
u prostoru svjetla svemirskih bajki
rađala se tad ljubav kao procvala ruža,
k'o neka viša sila što u duši sniva,
lakoćom postojanja u čulnosti mojoj…
Prisjećajući se tog divnog djetinjstva,
danas, saznajem krutost života,
u suhom grlu jecaji do bola se guše,
s neba padaju napuknute slike nemoći,
bio bi to jauk u duši i u srcu,
al ima nade, ima jedna divna riječ,
ona što mi daje ljepotu života,
ona se ne sniva samo u djetinjstvu,
to je ljubav, ona u mojoj voljenoj živi,
to je sreća, to su zvona u vrtlogu srca,
svjetlo bez kojeg bi usahla moja duša…
Marija
Suzana Marić
14/09/2012 at 7:52 am Permalink
Djeca su imala djetinjstvo, mašta je bila njihova stvarnost, živjela su taj divan dječji svijet. To smo imali i taj dio života je uvijek naš. Kako je danas? Svi se bave djecom kao svojim zanatom, a imaju li ta djeca dio onoga što smo mi imali?
Budi zahvalan životu što ti je dao rijetku ljubav koja traje, što živiš okružen ljepotom, što imaš talenat koji tu ljepotu može izraziti. A ja sam zahvalna na još jednm tvom ostvarenju koje resi ovaj portal. Lijep pozdrav Dinko i 🙂 🙂
14/09/2012 at 8:17 am Permalink
Slike promiču stalno u glavi..zanimljivo je kakao pamtimo mnogo detalja vezanih za djetinjstvo..eh..kako bih sad i ja potrčala bosonoga po kiši ali…
hvala ti dragi Dinko na divnoj pjesmi :))
14/09/2012 at 9:19 am Permalink
Hvala draga Marija na iscrpnom komentaru i tebi hvala draga Faiza 🙂
14/09/2012 at 9:33 am Permalink
Prisjećajući se tog divnog djetinjstva,
danas, saznajem krutost života
u ova dva stiha stala je sva istina i okosnica ove pjesme, odlično napisano, pozdrav Dinko !
14/09/2012 at 1:26 pm Permalink
ja bih ostavila djetinstvo, meni se sviđaju zadnji redovi
to je ljubav ona u mojoj voljenoj živi
to je sreća,to su zvona u vrtlogu srca
svijetlo bez kojeg bi usahla moja duša
preljepo,osjećajno, duboko
hvala Bogu da ljubavi ima,pozdrav
14/09/2012 at 3:50 pm Permalink
Odlično Dinko ! htjeli ili ne činimo usporedbu -danas -prije
i ova silna krutost nam vraćajući nas nazad u lijepo snaži
pozdrav
14/09/2012 at 6:12 pm Permalink
to je ljubav, ona u mojoj voljenoj živi,
to je sreća, to su zvona u vrtlogu srca,
svjetlo bez kojeg bi usahla moja duša…
u životu uvijek treba biti nešto što nas uvijek gura naprijed
puno pozdrava
sfd
14/09/2012 at 6:22 pm Permalink
Lijepo je kada se snovi iz djetinjstva ostvare pa makar se svi i ne ostvarili. Lijepo je imati ljubav, nekoga tko te razumije i brine o tebi…Lijepo je imati svoju luku u koju se možeš od nevera života skloniti.
Srdačan pozdrav Dinko!
14/09/2012 at 8:17 pm Permalink
Pozdravljam te Dinko! Pošto volim umjetnost, estetiku… samo ću reći da u meni imaš stalnog čitatelja i pjesama i slika, a to znači upravo ono što su ovdje u komentarima za tebe rekli i Marija i Marko… i drugi.
Ugodnu noć ti želim ! 🙂
15/09/2012 at 4:37 am Permalink
Čarobno si proletio djetinjstvom koje vjeruje u čarolije.
Potom odrastanje…
“danas, saznajem krutost života,
u suhom grlu jecaji do bola se guše,
s neba padaju napuknute slike nemoći,”
Tvoja pjesma je prošetala vrtom Života.
I konačno i najvrednije, Ljubav.
Ona najveća vrijednost koja liječi sve teške spoznaje.
Pozdrav Dinko!
16/09/2012 at 6:00 am Permalink
Hvala vam na tom prekrasnom komentaru 🙂