Vrući pijesak
gutao je naša stopala,
a galebovi
otjerali zoru
Pustila je
moju ruku
i otrčala
prema moru
Ništa
nije važno:
ni tko joj
osmijeh prvi uze
…niti ja…
Na tren,
more sakrije
joj suze
Zauzvrat,
djevojka od svile,
ispere mu
okus soli
A noću,u moru,
mjesto svoga odraza,
još zaziva njen lik
polumjesec goli
julija
01/05/2012 at 12:21 pm Permalink
Prelijepo i maštovito, nježno 🙂
pozz newe
01/05/2012 at 12:47 pm Permalink
Divno i romantično! Sa predivnom posljednjom strofom!
Lijep pozdrav Morph!
01/05/2012 at 1:20 pm Permalink
A noću,u moru,
mjesto svoga odraza,
još zaziva njen lik
polumjesec goli
Prelijepa slika kao i cijela pjesma.
01/05/2012 at 2:53 pm Permalink
Lepo i slikovito. Pozdrav Morphi 🙂
01/05/2012 at 4:28 pm Permalink
Snažna slika. Sviđa mi se način rimovanja u ovoj pjesmi. Pozdrav Morph. 🙂