Život pruža sitne mrve,
ko prosjaku, zalog lica,
a zahtevi krupni žrve
za kljun podle grabljivice.
Ukaiši srećom pseta,
pedigre u usta ćušne,
još sudbina pikne kleta,
da se žučni pelen zgusne.
Život mami, pa izmakne,
ko budalu šeta- voza,
nekad savest trunjem plakne,
za disaj, nagradna doza.
Asfaltne smole deri
dok obuća ne zazija,
i kroz plač se zaceri,
da mu merak i zaprija!
A kad zamrači veku put,
otrešće rukav “grdnim” žalom,
izgladiće stari skut,
i zatraviti kasnom hvalom!
Tonka
katarinab
Marija
02/04/2017 at 5:35 pm Permalink
“Život pruža sitne mrve,
ko prosjaku, zalog lica,
a zahtevi krupni žrve
za kljun podle grabljivice.”
dobro ti ide ironija 😉 😉 🙂
VP
02/04/2017 at 7:37 pm Permalink
Slažem se s Nevenkom 😉
LP, Dragice!
02/04/2017 at 7:55 pm Permalink
Asfaltne smole deri
dok obuća ne zazija,
i kroz plač se zaceri,
Treba disati i stoički sve podnijeti, ali narugati mu se smijemo!:)
02/04/2017 at 8:38 pm Permalink
O draga Dragice, baš se razveselim kada te ugledam, jer godinama već se susrećemo na ovim virtualnim stranicama. Lijep ti pozdrav iz zelene Irske šaljem. 🙂
02/04/2017 at 9:22 pm Permalink
Život mami, pa izmakne,
ko budalu šeta- voza,
Često tako radi. Dobro si to izrazila:)
03/04/2017 at 7:49 am Permalink
“A kad zamrači veku put,
otrešće rukav “grdnim” žalom,
izgladiće stari skut,
i zatraviti kasnom hvalom!”
predobro ,pozdrav za tebe leti
03/04/2017 at 10:32 am Permalink
Oduševljava me rječitost ove pjesme.
Kao da sam u galeriji izložbe pjesničkih slika…
Čitavu priču života ti nam ispriča.
Svaka se strofa doimlje poput poglavlja knjige, veoma zgusnute radnje.
Lijepo, veoma!
04/04/2017 at 6:45 am Permalink
Raduju me vaši komentari, hvala najlepše!!
Inspiracija je na odmoru, pa u arhivi otkrijem neki stariji uradak! 🙂 VP društvo 🙂