doba, III

 

 

kažem
ne roni u podrijetlo priče
tamo su još
neispjevane pjesme
tamo je muk
na praznim peronima
tamo smo nekoć čitali
stara pisma
uspoređivala si ih
sa požutjelim knjigama
i plakala što su ostarjele
i što će nestati, jer sve
jednom umire
kao i nijeme zvijezde
što još se smiješe
davno ugašene
a još svijetle


kažem
ne roni u podrijetlo priče
u te opsjene vrtložne
večernja plima potopit će te
čitku i prepuštenu
drugim snovima
i drukčijem trošenju života
dok udišeš milovanje
večernjih valova

 

6 komentara za "doba, III"

  1. Marija
    Marija
    12/04/2019 at 5:01 pm Permalink

    kao i nijeme zvijezde
    što još se smiješe
    davno ugašene
    a još svijetle

    Kad dobro promisliš, sve je samo trenutak i privid i možda se samo treba prepustiti valovima života, onako kako dolaze.:)

  2. mirko1
    mirko1
    12/04/2019 at 9:23 pm Permalink

    Desi se da se prepuštamo valovima života i onda kad to nije naš izbor. Tada smo kolebljivi, oprezni, stresni a u tom mixu stanuje želja da se dostigne staloženost. Sve je život – i kad pobijedimo i kad budemo pobijeđeni…
    Hvala, Marija. Veliko mi je zadovoljstvo čitati tvoj komentar.
    LPM

  3. Murtulica
    Murtulica
    12/04/2019 at 9:33 pm Permalink

    Sjajna, moćna pjesma!
    Vp

  4. Gordana Majdak
    Gordana Majdak
    13/04/2019 at 5:14 am Permalink

    Mirko, svejedno je divno zavući se ispod površine slova i osluhnuti otkucaje srca koje ne stari. Prolaznost je nekako okosnica, lijepe su slike kojima se priziva prošlost, u tvojim pjesmama ima i sjete koja će dodirnuti nečiji senzibilitet i ti nikada svojim izričajem ne ostavljaš čitatelja ravnodušnim. Hvala ti na tome. Ugodan dan dragom prijatelju po peru!

  5. mirko1
    mirko1
    15/04/2019 at 10:57 am Permalink

    Murtulica, hvala na posjeti i komentaru.

  6. mirko1
    mirko1
    15/04/2019 at 10:58 am Permalink

    Gordana, hvala na komplimentima. Razmišljam jesam li ih zaslužio u tolikoj mjeri.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.