Dođi, i smrtno me oboji…

 

Dođi, kada na ljetnim stablima
povjetarac pjevuši
njihovim listovima.
Pronađi me
u pjenušavim dolinama,
gdje listovi zašute
u brojanju valova
talasastih plima
ljetnih cvjetova.

Dođi, vatrenoj vatri
u očima sjajne,
samo tebi,
blaga nimfo koju volim.
Osjeti miris duše mi spaljene,
jer nije u tijelu
sa životom tvojim.
Poput dvije su klime oceanske,
u nedostajanju ljubavi božanske.

Dođi, plamenu duše moje,
jer umrijet će prije,
nego stane
osjećati vatre duše tvoje.
Dođi osmjehom
plemenite dame,
kojoj od poljupca
kosa pocrveni,
kad prstima šapućemo
u strasti zaigrani,
čineći festival
ljubavnom vrelištu,
za vječni praznik
božanskom svetištu.

Dođi, još su mi na koži
tvoji poljupci,
i prsti pamte kosu ti meku.
Okuse su zasladili
tvoji nježni obronci,
u dodiru usana
i njihovom odjeku,
opuštajućih osjećaja
naših tijela.
Tad zarosi mi grudima mekim,
usne, kad griznem im
ploda zrela,
i utopi me zauvijek
strastima pjenušavim.

Dođi, dok povjetarac
trenutke broji,
ljetnim stablima,
ljetnim listovima,
tad plimom noći
ti valovima me pribroji,
pa utišaj zauvijek
njihovim talasima…

Dođi,
i smrtno me oboji.

3 komentara za "Dođi, i smrtno me oboji…"

  1. Marija
    Marija
    01/01/2020 at 7:51 am Permalink

    I spaljena duša još želi i voli.

  2. Milan Janković
    Milan Janković
    01/01/2020 at 1:42 pm Permalink

    Hvala Marija.
    Bezuvjetna ljubav duše ne poznaje smrt, samo život vječni.

    Lp!

  3. Krebs
    01/01/2020 at 3:13 pm Permalink

    Da , tako i razumjeh ovu divnu pjesmu !! LP i sretan Nova!!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.