U niskama naših obećanja
Sakrila se zvijezda tinjalica
Da pokaže nam pute sjaja
Vječno sanjivih… sanjalica
U potocima našeg jutra
Živi plamen bogova života
I bisernom vatrom plamti
Vječno ljepuškastih… ljepota
U bezdanima željenih snova
Snivam nas zajedno moja mila
Kako stvaramo život od duge
Vječno krilatih… krila
julija
Josip Ergovic
katarinab
24/04/2012 at 6:12 am Permalink
Ma, s tobom se može dodirnuti sve postojeće i nepostojeće…uistinu si romantičar, gotovo bih mogla pomisliti i vilenjak:))) cmok!
24/04/2012 at 6:34 am Permalink
O.K. recomo umjesto krilatih krila ja bih stavila raširenih tako da život izgleda poletan, pozdrav uz osmjeh ostavljam 🙂
24/04/2012 at 6:49 am Permalink
Cini mi se da jeste vilenjak, jako lepa pesma Pippo. Pozdrav 🙂
24/04/2012 at 7:46 am Permalink
Sviđa mi se tvoj rimovani stih, a najviše ta skrovita zvijezda tinjalica.
Mogao bi netko reći da su izrazi; sanjivih… sanjalica, ljepuškastih… ljepota, krilatih… krila tautologija, ali nisu, svježi su, novi, zvučni. Lijep dan želim vilenjaku 🙂
24/04/2012 at 8:52 am Permalink
U niskama naših obećanja
Sakrila se zvijezda tinjalica
Da pokaže nam pute sjaja
Vječno sanjivih… sanjalica
Jako lijepo Pipo, uz to još i u rimi koju ja tako volim, pozdrav i 🙂
24/04/2012 at 11:53 am Permalink
Široku lepezu sadržaja u ljubavnim sonatama ima uvijek u tvojim pjesmama, zadivljujuće 🙂
24/04/2012 at 9:15 pm Permalink
Prelijepo Pipo! I kao što je napisala Marija – osvježavajuće s ovim neobičnim izrazima! I originalno k tome. 🙂
Pozdrav ti ostavljam s osmjehom! 🙂