Dok sjedim sam u svojoj sobi u Zagrebu

Sadašnjost ne postoji. To je tek najkraći tren prolaznosti što povezuje prošlost i budućnost.
I ove riječi već su povijest, prošlost koja se ne da izmijeniti.

Snježni tragovi
naših srdaca,
kletva ljubavi do groba.
Zagrljeni, sebi dovoljni
noćne uspomene
-Mi i hotelska soba.

Njene uspavane usne,
toplina zajedništva.
Blijedo svjetlo,
stol u kutu
tiho joj pišem stih
-Mi i Grad mladih.

Jutarnji poljubac,
mirisan šal i čaj.
Duša s dušom se stapa.
Ukrotiti vjetar
samo naša tajna
-Mi i dobri Papa.

Isprepleteni prsti,
dva srca u grudima.
Zasjeli smo na nebeski krov.
Još zvijezdu dotaknem
zauvijek, najdraža
-Ti, ja i Krakow…

6 komentara za "Dok sjedim sam u svojoj sobi u Zagrebu"

  1. dinko1941
    28/08/2012 at 2:29 pm Permalink

    Jako dobra pjesma, romantična i skladna 🙂

  2. dragica meyer
    28/08/2012 at 6:38 pm Permalink

    Lepa i romanticna pesma, ljubav i Krakow. Jeste lep grad.
    Pozdrav Morphi 🙂

  3. Marija
    28/08/2012 at 6:47 pm Permalink

    Zaista Morph, dobra pjesma, ljubavna.

    prošlost koja se ne da izmijeniti.- Zašto mijenjati? Bogat je čovjek koji ima uspomene. Veliki pozdrav 🙂

  4. senka.zupan
    28/08/2012 at 8:34 pm Permalink

    prekrasno.. 🙂

  5. d.gortan
    28/08/2012 at 8:52 pm Permalink

    Morph… ti si Azrafan… (fan Azre).

  6. Kristian Svalina
    29/08/2012 at 2:17 pm Permalink

    Jako lijepo Morph….
    Super.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.