Dok sjedim sam u svojoj sobi u Zagrebu

28 kolovoza 2012 Autor: morpheus15 6 Kategorija: Uncategorized

Sadašnjost ne postoji. To je tek najkraći tren prolaznosti što povezuje prošlost i budućnost.
I ove riječi već su povijest, prošlost koja se ne da izmijeniti.

Snježni tragovi
naših srdaca,
kletva ljubavi do groba.
Zagrljeni, sebi dovoljni
noćne uspomene
-Mi i hotelska soba.

Njene uspavane usne,
toplina zajedništva.
Blijedo svjetlo,
stol u kutu
tiho joj pišem stih
-Mi i Grad mladih.

Jutarnji poljubac,
mirisan šal i čaj.
Duša s dušom se stapa.
Ukrotiti vjetar
samo naša tajna
-Mi i dobri Papa.

Isprepleteni prsti,
dva srca u grudima.
Zasjeli smo na nebeski krov.
Još zvijezdu dotaknem
zauvijek, najdraža
-Ti, ja i Krakow…

6 komentara za "Dok sjedim sam u svojoj sobi u Zagrebu"

dinko1941
28/08/2012 at 2:29 pm Permalink

Jako dobra pjesma, romantična i skladna 🙂
dragica meyer
28/08/2012 at 6:38 pm Permalink

Lepa i romanticna pesma, ljubav i Krakow. Jeste lep grad.
Pozdrav Morphi 🙂
Marija
28/08/2012 at 6:47 pm Permalink

Zaista Morph, dobra pjesma, ljubavna.

prošlost koja se ne da izmijeniti.- Zašto mijenjati? Bogat je čovjek koji ima uspomene. Veliki pozdrav 🙂
senka.zupan
28/08/2012 at 8:34 pm Permalink

prekrasno.. 🙂
d.gortan
28/08/2012 at 8:52 pm Permalink

Morph… ti si Azrafan… (fan Azre).
Kristian Svalina
29/08/2012 at 2:17 pm Permalink

Jako lijepo Morph….
Super.