I opet…
moje se srce steže
okovima vremena
koje nije iskapalo u čašu
iz koje ispijam život
dok se mislima poigravam,
kao s lutkom na koncu,
vješto izbjegavajući puteve
posute pepelom snova,
još mokre od sjećanja,
još mirisne na cvjetove naše nerascvjetane,
tek prolistale…
Grlenim glasom ptice pjevice
omotavam se oko tvog jutra,
bistrinom daljina
potajno zaplačem kišom,
toplom,
nježno,poput rose,
skrivajući nemire u visokoj travi
neke nepoznate livade,
gdje se zaboravljeni leptiri
zapliću u krošnje gustih šumskih šapata
kad kroz travke zadrhti vapaj pastirske frule,
ukradene iz neke nestvarne, vilinske priče,
gdje se u zlatnu kosu uplela zavodljivost mjesečine
pa se tišinama vijekova
razlijevala u riječima,
u čekanju,
u sudbinama…
kao slučajnost,
kao namjera,
kao neminovnost,
kao htijenje
samih nebesa za rukom koja grli,
za pogledom koji poznaje
i riječju koja razumije,
progovarajući imenom savršenstva
dok tiho šapćeš mi…
jedina moja!
julija
23/09/2012 at 6:40 am Permalink
ispod oblutka gljive je sjela, utonula u san
prošetala šumama magičnim,
odsvirala note zavodljivosti
potakla nebeske putnike neka joj se pridruže
uz njene riječi ugriju
ponudila ih vrčom tople medovine
oni su joj poželjeli sve najljepše u životu
smiraj duše što pliva listovima grančica
odpjevali su joj jednu malu pjesmicu
veselu, poželjeli joj sretan dan……….. jer joj je rođ……….en………dan……..
lijepa pjesma draga Vilo
jutro ti vedro želim
23/09/2012 at 6:47 am Permalink
dok se mislima poigravam,
kao s lutkom na koncu,
vješto izbjegavajući puteve
posute pepelom snova,
– Izbjegavamo putove koji zabole, koji nikuda ne vode, a ne vode jer su oni sve što imamo i sve što želimo, a ne možemo. Tvoje stihove često svojatam, izazovu u trenutku snažnu emociju. Lijep pozdrav vilo 🙂
23/09/2012 at 7:52 am Permalink
pa se tišinama vijekova
razlijevala u riječima,
u čekanju,
u sudbinama…
kao slučajnost,
kao namjera,
kao neminovnost,
kao htijenje
divno zaista
dobro jutro 🙂
23/09/2012 at 8:39 am Permalink
Zaista, pjesma je kao ljubičica plava, mirisna i lijepa, nježnim riječima oblikovana 🙂
23/09/2012 at 5:46 pm Permalink
Kad se jednom rastope tuge
I kad sreća zamiriše kao san
Ti znat ćeš boje moje duge
A ja slavit ću ovaj tvoj dan
I u mirisu rijeke što teče
I u potoku želja ljubavi moje
Ja sjetim se tebe svaku veče
Jer jedino si ti vilinsko moje
A sad malo o pjesmi…
Nemam riječi SM
LP i P