Ako se umoriš negdje na putu
Zastani, uberi prvi cvijetak
Pokraj noge što ti stoji
Nježan, tek okupan rosom jutarnjom
Uberi stručak poljske trave
Pa joj na uzglavlje stavi
Da joj zamiriše
U ranu zoru
U svitanje modro
Prije nego li otvori oči
I ugleda te
Uberi različak
Što u sebi krije boju
Njenih očiju
Makove, rumene poput usana joj
Uberi joj
Uberi stručak poljskog cvijeća
Što miriše na nju