Dopuštam, mijenjaju me

Sve teže je nositi  se s težinom  svagdanjeg, uključujući  i radost .
Uza sve u danu treba znati i moći zagrliti i mokrinu .
Ruke  mi  se nekako sporije  šire i zagrljaj postaje uzak prostor i gdje tu da stane kiša.
Ali ona ne traži moje dopuštenje staje mi u kosu , po vratu , može i u cipelu i može gdje god hoće.
Nema načina da je zaustavim ,znam i ne pokušavam
Usporava me pa stižem  šljapkajući u krivo vrijeme na krivo mjesto .
I ne znam zašto mi padaju rode na pamet,  pa u te ptice više nitko ne vjeruje .
Ramena mi se opuštaju  sve su niža   i u njihovu spuštanju lagano proklizava i moj optimizam.
Ma mogu ja zagrliti mokri dan .  Mogu pretočiti oblak u oko  i  pogledati sve iz drugog kuta
i naći pravo mjesto za svoje sitno tijelo . Čekati.
Polako me obuzima nemir i lako prepoznajem to svoje crnilo ali moram ga preobraziti u bijelo .
Zatvaram oči  i šutim ispod kapka , uvijek pomaže .
Par sekundi preturam po svojim emotivnim ladicama .
Vidim omot knjige i suknju boje čokolade  i savršeno prekrižene noge.
Smeđi kožnati  kovčeg iz tamo neke godine prije .
Čitam : “Da mi je danas bilo ne susresti sebe” – Herta Muller
Ponavljam da mi je bilo , ali nije .
Imena junakinje se ne sjećam . Da li je uopće bilo spomenuto .  Ne znam
Kiša ne prestaje .  Dan će se ugušiti u vodi .  Noge su mi mokre i hladnije.
Ona druga ispod mene prve glasno recitira :

“Drvo ima krošnju,
Voda ima čaj,
Novac ima papir,
A u srcu snjiježi,
U krivo se vrijeme bijeli .

Kako li se zvala ,kako ?
Ona koja je kad je bilo teško , teže i još teže uvijek  recitirala .
Ne znam joj ime ali znam još stihova:

“Kamo idu mrav i – u šumu
Kamo ide šuma – u drva
Kamo idu drva – u vatru
Kamo ide vatra  – u srce”

Čujem je kako pjevuši i toplo mi je .Grije me i mijenja .
Usmjerava misli na lijepo , moj mokri dan grlim  moj komadić života .
Pristajem da me mijenja ona tako živa
među koricama knjige.

8 komentara za "Dopuštam, mijenjaju me"

  1. faiza
    27/03/2012 at 11:29 am Permalink

    Čujem je kako pjevuši i toplo mi je .Grije me i mijenja .
    Usmjerava misli na lijepo , moj mokri dan grlim moj komadić života .
    Pristajem da me mijenja ona tako živa
    među koricama knjige.

    prelijepo Bobo:))
    ja se pronašla više puta u tvojim riječima
    pozdrav:))

  2. boba grljušić
    27/03/2012 at 11:45 am Permalink

    [email protected] :drago mi je da je tako ,ako sam ti i za malo uljepšala dan ,radosna sam

  3. dinko1941
    27/03/2012 at 11:52 am Permalink

    Fenomenalna ti je pjesma, nemam riječi s kojom bi opisao sve te divne slike koje su ugradila u ovu super poeziju. Osmjeh Tebi 🙂

  4. Marija
    27/03/2012 at 12:04 pm Permalink

    Htjela bi zagrliti sve oblike i vidove života. Htjela bi, ali ne možeš pa kao dijete spuštaš ruke, skupljaš ramena i pokušavaš iznova, iz drugog kuta.
    Mudra je osobina strpljenje. Puno si ga puta iskušala. Problem se umori i odjuri nekuda. Ili ga gledamo drugim očima.
    Tražimo izlaz u poeziji. Recitiranju misli. I dolaze nam, tuđe dobre misli nastale u nekim samotnim danima.
    “Pristajem da me mijenja ona tako živa
    među koricama knjige.”
    Boba, ova tvoja pjesma je dar koji ću često disati. Hvala. 🙂

  5. songfordead
    27/03/2012 at 5:50 pm Permalink

    BAŠ JE DOBRA, POSEBNA

    Polako me obuzima nemir i lako prepoznajem to svoje crnilo ali moram ga preobraziti u bijelo
    I POSEBNO ONAJ DIO SA SUKNJOM BOJE ČOKOLADE

    PUNO POZDRAVA
    sfd

  6. stefi
    27/03/2012 at 9:01 pm Permalink

    Par sekundi preturam po svojim emotivnim ladicama .
    Super preturene ladice emocija da crno postane bijelo.Predobra pjesma.

  7. Jim Corbet
    28/03/2012 at 9:27 am Permalink

    Drago mi je da si se ovako raspisala u ovoj pjesmi, sve mi je sjelo..

    Zatvaram oči i šutim ispod kapka , uvijek pomaže .

    Moglo bi se još toga izdvojiti ali ovo mi je nekako najbliže srcu, valjda i ja tako radim 🙂
    Posebno lijepa i dobra pjesma, pozdrav Boba!

  8. blueperlaa
    29/03/2012 at 5:22 am Permalink

    Boba, bila sam ovdje … i osjetila ispisane misli razmišljajući o tome kako neke emocije naviru upravo s dolaskom kiše. U nama.

    Veliki pozdrav !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.