Dozvoli mi…

Dozvoli mi još samo ovu pjesmu
jer čovjek sam što spozna
dušu svoju si bijednu.
Pod šibom gnjeva
natjerala me da hodam
u tmini i bez svjetlosti,
gdje tuga bije i udara
bez milosti,
kao vodu vesla lađara.

Dozvoli da iscijedim meso svoje
i presavijem preko vjeđa kožu svoju,
tad polomi mi i kosti što još stoje.
Od sveg načini jarbol svom brodu,
i obrubi ga mojim grijesima,
kao strašilo pred svima.

Dozvoli mi da živim u tminama,
kao nekad, kao mrtvac vječiti.
Zazidaj me među svojim zidinama,
da nikada više ne mogu izaći.
Il’ sve puteve kojima sam dolazio,
na kojima sam vikao i zapomagao,
zakrči oštrim kamenjarima.

Dozvoli mi bespuća osame,
da ostavim joj dušu što umire.
Gorčinom ona je uhranjena,
pelinom trpkim napojena.
I pusti da zube lomim
kamenje ognja grizući,
pa zakopaj u pepeo vrući.

Dozvoli mi duši ono što osjeća,
jer više i ne zna što je sreća.
Život taj predugo traje,
a sjećanja blijede od stradanja,
od nade i njenih otrova,
jer duša mi od sveg opustje.

Dozvoli mi čekati
jaram moje mladosti,
kad past ću svojoj samoći,
a usne priljubiti prašini,
obraz dati zemlji da ga bije,
dok ne zasiti se i ona mene
u svojoj vjernoj tišini.

Dozvoli da me gaze
sve zemaljske sluge,
i sve riječi što im iz usta izlaze,
neka bude, kao što zbilo se,
dok tražih još jedan zagrljaj
od sestre mi, smrti moje.

Dozvoli da još jednom zaustavim
svoje srce, bačeno životu odmetnutim,
u kom prozvaše moj duh nepokornim,
dok gnjevom svih, gonilo se,
ubijalo, ne štedeći dati
od sebe sve,
da može zaboravu pripasti.

Dozvoli još jedan oblak
da se njime obastrem,
da molitva mi prostruji kroz zrak,
pa se prema meni, kao sa smećem,
ponesi i baci u jamu sudbina,
u kojima suzne oči peku kao kiselina.
I ne moraš učini više ništa,
samo dozvoli ovo sve,
u jedinoj pomisli na mene.

3 komentara za "Dozvoli mi…"

  1. Suzana Marić
    25/06/2022 at 8:49 pm Permalink

    “Dozvoli još jedan oblak
    da se njime obastrem,
    da molitva mi prostruji kroz zrak,”

    Odlična! LP, Milane

  2. katarinab
    25/06/2022 at 9:06 pm Permalink

    Milane, vrlo me je ganula ova tužna pjesma. Iz stiha u stih pojačavaš emocije i zasuze oči čitatelju. Super!
    “Dozvoli još jedan oblak
    da se njime obastrem,
    da molitva mi prostruji kroz zrak,
    pa se prema meni, kao sa smećem,
    ponesi i baci u jamu sudbina,
    u kojima suzne oči peku kao kiselina.”
    Lp!

  3. Aljoša
    28/06/2022 at 12:21 pm Permalink

    Odlična pjesma, veliki pozdrav 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.