Draga gospođo, ženo…


Oprostite mi što si bio tako neljubazan.
Što posumnjao sam u žrtvu
koju ste napravili
bez proturječnosti.
Ove slabe riječi, sve su što mogu dati,
ali u njima se nadam,
da ćete pronaći potvrdu moje iskrenosti,
obnovljen, sve moje sumnje
biti će pored moje prašine.

Neka vas krasi velikodušnost
u pogledu unatrag,
jer i tako ću izumrijeti
od svoje svečane zakletve,
da vas omogućim u toplini,
da vam duša bude impresionirana
skrbništvom moje ljubavi,
ljubavi koja će i smrt preživjeti.

Draga ženo, bili ste moje osvjetljenje
u najtamnijoj mi noći,
destilacija osobina mog srca
i jedinstveno rijetke mi duše,
koja zasigurno ne bi bila u meni,
da se nije mogla nadati
vašoj blistavoj svjetlosti.

Iznenađene nek’ budu sve budale
koje tvrde da se vaša dobrota
može s bilo čime usporediti.
Svjetlo ste ovom surovom svijetu
sebičnosti i mržnje.
Vi ste arhitekt moje radosti
koja sve druge
smatra odjevnim predmetom.

Usudio bih se zavaditi
sa svim demonima,
ako će vas moja tuga zagađivati,
duboko unutar utočišta
vječne vam duše.

Sva očajanja ću ponijeti od vas
na krilima ljubavi,
moje iskrene i zahvalne duše,
u vječni zaborav odlazeći.

3 komentara za "Draga gospođo, ženo…"

  1. Suzana Marić
    22/08/2022 at 7:22 pm Permalink

    “Vi ste arhitekt moje radosti”

    Ovo me se je dojmilo ! Bravo, Milane ! LP

  2. katarinab
    23/08/2022 at 1:40 pm Permalink

    Milane, nema zaborava već si upisan u vječnost. A žena k’o žena drži se kuće.
    Lp!:)

  3. Milan Janković
    29/08/2022 at 6:48 pm Permalink

    Hvala vam poetese na osvrtu.
    🍷🍷🌹🌹

    Lp!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.