Kad smo zagrizli u nar

napravili smo pomutnju.

Meni se pri ugrizu, niz bradu, iscijedio crveni sok

i od tada sam, baš svaki mjesec krvarila.

Ti si pojeo te sjemenke,

za koje smo mislili

da su božje suze,

zapakirane i skrivene u mošnje,

da nitko ne bi (sa)znao

kako On plače nad sobom.

Kad si bio pun sjemena

stresao si ga u mene,

jer zemlju još nije imao tko preorati.

Rodili su se prvi sinovi,

za koje ne znam, kako su se razmnožavali,

ta, nije bilo ljudi,

možda su sodomisti

i svi su ljudi križanci sa životinjama,

otuda različitost –

kako bi uopće moglo biti drugačije.

Samo ptice su izbjegle dijeljenje gena.

Zato se oziremu u nebo,

kao ka nečem izgubljenom.

prepjev: Ljubica Ribić